Ab assuetis non fit passio. Tom latinskom izrekom bi se mogli sažeti svi događaji crne kronike koji zadesili hrvatski nogomet, ne samo u proteklo vrijeme, već u zadnjih desetak i više godina. Jučer smo, nažalost, svjedočili još jednom činu nasilja na nogometnog djelatnika. Naime, ovog puta stradao je trener Dinama Mario Cvitanović, kojeg su maskirani napadači presreli i pretukli. U svakom slučaju čin je za osuditi, međutim post scriptum koji dolazi iz maksimirske šume opasniji je od ijednog napada. Zašto? Poruke koje generira već sada nadaleko poznati PR GNK Dinama, pozivaju na presudu ljudima za koje nisu sigurni jesu li krivci. Izjednačuju se napadi koje je ovog ljeta doživio "savjetnik" GNK-a i alfa i omega domaćeg nogometa sa svakim idućim slučajem koji se dogodi.
Tako nas je danas na press konferenciji na Maksimiru Dinamov povjerenik za sigurnost uvjeravao da je posljedica kriva što rješava uzrok. Također, zaprijetio je i medijima rečenicom "Ako se ovo ne zaustavi, sutra će doći u vaše redakcije, doći će na Markov trg, stavit će kukuljice i tući će vas jer im se ne sviđa što ste napisali." Poslije ove rečenice postavlja se pitanje odakle Krešimiru Antoliću informacija i saznanja da će napadači sutra doći u naše redakcije? Pitanje je da li je svjestan opasnosti svoje konstrukcije? Možda odgovor leži u onome tko ih "savjetuje", onome koji godinama slaže ovakve konstrukcije bez kazne, a iste te konstrukcije su minimum naspram onoga čemu se sudi. Znam da na ovo pitanje odgovor nećemo nikada dobiti, kao ni objašnjenje po kojim kriterijima oni gledaju na presumpciju nevinosti. Da li ista vrijedi samo kada su "savjetnik" i njegovi poltroni u pitanju?
Uvijek kada se dogodi neki od osuđujućih činove, osuđujućih jer s profesionalne strane bi bilo licemjerno revitalizirati nasilje, jave se uvijek dvije iste PR službe. Jedna je prethodno spomenuta iz Maksimirske šume, koja nas godinama uvjerava kako roditelji s djecom ne dolaze na Maksimir zbog huligana i loše infrastrukture, a druga je družbina iz Sheratona. Druga nas također siluje medijskim priopćenjima koja obično slove na svo zlo koje se događa u nogometu da potječe od huligana. S druge strane oba PR-a, pod utjecajem "savjetnika", iz straha, neznanja, obzira ili osobne neprofesionalnosti izbjegavaju mudro osuditi uzrok, ali posljedica je uvijek krivac. Prođete li teme kojima se bave družina iz Sheratona i škvadra iz maksimirske šume zaključit ćete kako se u najmanju ruku radi o mučenicima. Siroti rade u uvjetima koji nisu dostojni njihovog imena. Pa slušamo i čitamo kako su svi krivci osim njih samih. Opet se u priopćenjima spominje i famozna svastika za koju dan danas nije otkriven krivac. Postoji jedna priča koja se na tu temu može ispričati kroz niz pitanja. Neka se proba odgovoriti kako je moguće uz sve mjere sigurnosti reprezentacije tih dana, među ostalim i pretresanja djece koja su došla po autograme igrača, dođe do takvog slučaja? Kako je moguće da reprezentacija za tih nekoliko dana angažira vlastitu zaštitarsku službu i dođe do takvog propusta? Kako je moguće da u javnost još uvijek nisu puštene snimke koje bi prikazale crtače, a stadion je prekriven kamerama koje su vjerojatno kontrolirali djelatnici te zaštitarske tvrtke? Odgovorite sebi na ta pitanja, pa možda dođete do krivca.
Za lošu infrastrukturu je kriva država, ali ne i oni koji su uzeli enormne količine novca namijenjenih za dovršetak stadiona na Maksimiru. Za manjak ljudi na tribinama su krivi huligani, ali ne i oni koji su represijom potjerali i one simpatizere kojima je bilo mučno gledati nogometni kriminal, pa su posegnuli za uzvikom "Mamiću cigane" te za isti stavljeni na nelegalne crne liste. Pa famozni voucheri, pa pretresanja do gola na ulazima u stadion, pa verbalne prijetnje preko medija i medijima, pa tučnjave s delegatima.
E sad, na ovo zadnje dvoje niti jednom nismo čuli, pročitali, ni vidjeli priopćenje koje oštro osuđuje prijetnje i nasilje kojim se poslužio nogometni djelatnik s trenutnom funkcijom savjetnika. Aquila non capit muscas - rekli bi nam možda da ih upitamo, a naš odgovor bi bio - Cessante causa cessat effectus. Zato drugi puta kada krenete s pisanjem priopćenja i prozivanjem države i represivnog aparata da radi svoj posao, nemojte zaboraviti spomenuti i da se zabave s uzrokom. Dok to ne napravite vaše poruke su jednako opasne kao i posljedica, a posljedica se može spriječiti jedino rješavanjem uzroka.