Novo istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Experimental Biology sugerira da komarci mogu naučiti povezivati DEET s hranjenjem, što otkriva novu dimenziju djelovanja repelenta i potencijalnu slabost u njegovoj zaštitnoj ulozi.
Komarci domaćine pronalaze pomoću složenog sustava osjetila. Privlače ih ugljikov dioksid koji izdišemo, mliječna kiselina iz znoja, tjelesna toplina i brojne druge kemijske tvari koje ispušta ljudsko tijelo. Sve te signale prepoznaju posebnim osjetilnim organima na ticalima i usnom aparatu.
Iako se dugo smatralo da DEET jednostavno odbija komarce, istraživanja su pokazala da je stvar složenija. Znanstvenici su još 2008. otkrili da DEET ometa rad osjetilnih neurona odgovornih za prepoznavanje mirisa domaćina, zbog čega komarci teže pronalaze osobu koju bi ugrizli. Drugim riječima, repelent ih više "zbunjuje“ nego što ih izravno odbija.
Manja osjetljvost na DEET se nasljeđuje?!
Poznato je i da dio komaraca prirodno pokazuje manju osjetljivost na DEET te da se ta osobina može nasljeđivati. Neka su istraživanja također pokazala da se komarci nakon ponovljene izloženosti mogu privremeno naviknuti na taj spoj.
U najnovijem istraživanju francuski su znanstvenici željeli provjeriti mogu li komarci naučiti povezivati DEET s nagradom, odnosno hranjenjem krvlju.
U laboratoriju su ih izlagali različitim kombinacijama topline, mirisa DEET-a i mogućnosti hranjenja. Pokazalo se da su komarci koji su tijekom hranjenja bili izloženi DEET-u kasnije znatno češće reagirali na njegov miris i pokušavali ubosti, piše Science Alert.
U završnom pokusu jedna je istraživačica ponudila obje ruke komarcima, pri čemu je jedna bila premazana DEET-om. Oko polovice komaraca koji su prošli "trening“ pokušalo je ubosti upravo ruku s repelentom. S druge strane, svi netrenirani komarci izbjegavali su DEET i birali nezaštićenu ruku.
Što komarci pamte?
Rezultati upućuju na to da reakcija komaraca na DEET nije samo fiziološka nego i kognitivna, odnosno povezana s učenjem i pamćenjem. Komarci su već poznati po sposobnosti da pamte određene mirise i iskustva povezana s domaćinima, a ovo istraživanje sugerira da se isti mehanizam može primijeniti i na repelente.
Ipak, autori upozoravaju da nema razloga za zabrinutost. Eksperimenti su provedeni u strogo kontroliranim laboratorijskim uvjetima koji se znatno razlikuju od stvarnog života. Nije poznato može li se ista pojava događati u prirodi i u kojoj mjeri bi mogla utjecati na učinkovitost repelenta.
DEET je i dalje najučinkovitiji repelent
Znanstvenici sada žele istražiti mogu li komarci u stvarnim uvjetima, ako su izloženi manjim koncentracijama DEET-a tijekom hranjenja, razviti sličnu povezanost između repelenta i izvora krvi. Takva bi saznanja mogla pomoći u razvoju novih i učinkovitijih sredstava zaštite.
Za sada stručnjaci naglašavaju da DEET ostaje među najučinkovitijim dostupnim repelentima te da nema dokaza da njegova zaštitna sposobnost slabi u svakodnevnoj uporabi.
No studija pokazuje koliko je ponašanje komaraca složeno i koliko još uvijek ima nepoznanica u borbi protiv bolesti koje prenose.
