KOLUMNA ŽANE PAVLOVIĆ Zašto najbolje funkcioniramo u situacijama katastrofe?

"Ako pomognete starijoj susjedi donijeti namirnice ili pomognete djetetu iz ugrožene obitelji repeticijama iz matematike ili jednom godišnje kuhate za beskućnike i donirate krv, učinili ste nešto dobro za druge, ali i za sebe"


Za Dalmacija Danas piše prof. psihologije Žana Pavlović


Nedavno, u dvadesetak sekundi snažnog potresa mnoge obitelji s područja Banije i gradova Petrinje, Siska i Gline ostale su bez svojih domova, neki bez svojih bližnjih. Uslijedili su strah, plač, panika, neprospavana noć, slike srušenih domova. U preostalom dijelu Hrvatske dogodio se nalet pozitivne euforije, val dobrote uzrokovan potrebom za pomaganjem (fenomen „helper\’s high“). U svakodnevnim okolnostima često se prepiremo oko potpuno beznačajnih stvari, političkih i ideoloških tema, ali u izvanrednim okolnostima (potres, poplava) natječemo se tko će više pomoći. Očito, najbolje funkcioniramo u situacijama katastrofe.

Brojni povoljni utjecaji na mentalno zdravlje pomagača

Kada pomažemo drugima u nama se javlja osjećaj zadovoljstva jer smo napravili nešto korisno. Cjelokupna kemijska struktura mozga i tijela u tim trenucima svoj fokus stavlja na regeneraciju i jačanje imunološkog sustava. I kada samo pomislite na pomaganje, vaše tijelo otpušta „hormone sreće“ zbog koji se osjećate dobro i koji smirujuće djeluju na vas. Brojnim istraživanjima dokazano je da se osobe koje pomažu drugima osjećaju manje bolova, manje su depresivne, smirenije su i općenito imaju bolje zdravlje. Kroz pomaganje drugima osoba vjeruje da može mijenjati stvari, osjeća da ima kontrolu nad svojim životom i okolinom te time povećava osjećaj samoefikasnosti.  Prema nekim istraživanjima pomaganje drugima povećava doživljaj samopouzdanja, smanjuje osjećaje neprijateljstva i izolacije te povećava pozitivne osjećaje, što sve skupa djeluje antistresno.

Osjećaj empatije

Osim molekula sreće, u mozgu se nalaze „strukture posvećene pomaganju“ i  osjećaju empatije. To je proces koji nam omogućava stavljanje sebe u poziciju drugih i pogleda na njihov način života. Pomaganjem jedni drugima međusobno aktiviramo „zrcalne neurone“ na pozitivan način. Kada su ljudi zabrinuti zbog „novog normalnog“, egzistencije, koronavirusa, cijepljenja, gubitka prijatelja i članova obitelji jedna od zdravijih stvari koju možete učiniti je pomaganje drugima.  Pomaganje drugima osvještava nam sve ono što imamo i na čemu možemo biti zahvalni jer neke stvari koje imamo uzimamo zdravo za gotovo (krov nad glavom, zdravlje, obitelj).

Jedna moja u svemu vidi dobit, neku osobnu korist. I nikako joj nije jasno, kako ljudi mogu pomagati, bez ikakve koristi. Tu nešto nije u redu. To joj se čini beskorisnim. Ona jednostavno ne razumije dobrotvorni rad i volontiranje. Na kraju svake priče o volontiranju, ona završi zaključcima „Ima njih kojima je to posao“ „Imaju svega, puno ljudi pomaže“. „Zašto bi ja to radila?“. Nikako joj ne mogu objasniti da, osim  u novcu, postoje „nagrade“ i u osjećaju da si nekom pomogao, u zagrljaju, u osmijehu, a ponekad i u suzama.

Na svu sreću, prirodne katastrofe se ne dešavaju svaki dan ali pomagati možemo i bez prirodnih katastrofa, uvijek i svugdje. Ako pomognete starijoj susjedi donijeti namirnice ili pomognete djetetu iz ugrožene obitelji repeticijama iz matematike ili jednom godišnje kuhate za beskućnike i donirate krv, učinili ste nešto dobro za druge, ali i za sebe. Samo jedno malo dobro djelo dnevno itekako će nekom pomoći, a nama poboljšati mentalno zdravlje i učiniti nas boljima. Učiniti nas sretnijima.

Probajte, provjereno djeluje.

Moja reakcija na članak je...
Vau
12
Haha
1
Hagić
1
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
2
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime