Svijet u kojem živimo nikad nije bio sigurniji. Šansa za preživljavanje puno veća nego prije 100 godina, a tad su ljudi bili puno manje u strahu nego danas. Posljednjih dana svjedočimo sve većoj panici i strahu zbog pandemije korona virusa koja je zahvatila svijet. Situacija je izuzetno ozbiljna i puno ljudi je životno ugroženo. Istovremeno ne vodimo računa o psihičkim posljedicama koronavirusa na zdravlje. Stručnjaci Odsjeka za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu počeli su s praćenjem psihološkog stanja građana otkako je u Hrvatskoj potvrđen prvi slučaj zaraze koronavirusom. Naglašavaju da o psihičkom zdravlju treba voditi računa jednako kao o tjelesnom. Prave žrtve koronavirusa neće biti zaraženi, nego ljudi koje je preplavila histerija, panika i anksioznost.

Fenomen kiberhondrije i koronavirus

Otkad se pojavila korona sve češće nailazimo na fenomen kiberohondrije, odnosno hipohondrije koja nastaje jer se simptomi bolesti guglaju. Više vjerujemo dr. Googlu nego bilo kome drugom jer on sve zna. Neprekidno skrolanje po internetu, čitanje, gledanje, slušanje vijesti i prevelika usmjerenost na nove informacije mogu izazvati stres, uznemirenost, strah, tjeskobu i paniku. Nemojmo zaboraviti da u situacijama izuzetnog stresa i panike dolazi do pada imuniteta što otvara put mnogim zdravstvenim problemima pa i  virusnim infekcijama. Emocije i ponašanja brzo se prenose kroz masu, javlja se strah od gubitka kontrole. Pojavi panike, histerije i straha pojačava  nepovjerenje u izvore informacija i institucije. Ljudi u Hrvatskoj manje vjeruju službenim izvorima i više se oslanjaju na Dr.Googla i grupe na društvenim mrežama nego na savjete stručnjaka.

U kriznim situacijama ključno je informiranje iz  izvora kojima vjerujemo, gdje možemo naći točnu informaciju i saznati kako prepoznati senzacionalističke ili „fake“ vijesti i priloge. Informacije tipa „Nema ničeg u Kauflandu“, „Pokupovalo sve“, „Ogromne gužve na blagajni“ neće doprinijeti smirivanju situacije. U prvom redu mediji, ali i svi mi koji objavljujemo i prenosimo informacije, suzdržimo  se  od senzacionalizma, ne širimo paniku i ne plasirajmo dezinformacije. Dezinformacije čine ozbiljnu štetu mentalnom zdravlju svakog od nas. Prema istraživanju Američke psihološke asocijacije, osjećaj zabrinutosti zbog neke teme se povećava kada mediji o njoj češće izvještavaju. Više od polovice sudionika istraživanja izrazilo je želju biti  informirano o događajima u svijetu, istovremeno, pregledavanje vijesti stvara im stres.

Kupovanje zaliha hrane ili kupovanje osjećaja sigurnosti?

Jedna moja čim se pojavio virus u Kini, među prvima je kupila kutiju rukavica, masku i sprej za dezinfekciju ruku. Odmah je počela s dezinfekcijom ruku, nogu, odjeće, djece i psa, mijenjanju planova oko putovanja, izbjegavanjem izlaženja iz kuće, stranaca i ljudi koji izgledaju bolesno. Njena pretjerana usmjerenost na koronavirus, učinila je moj strah većim, bližim i jačim nego što u realnosti jest. Nakon što sam je pitala zna li nekog tko je zaražen ili zna li nekog tko zna nekog, tko je zaražen, prekinule smo priču. Bar za sad, dok ne pronađe nekog zaraženog. Ona razgovara samo s onima koji vjeruju u teoriju zavjere, međusobno razmjenjuju informacije o broju zaraženih, umrlih i testiranih a kad se stvar zahuktala s Italijom, svaka priča počinje sa „Šta sam ti rekla…“.

Sretnem je jučer u dućanu, ja kupujem hranu za psa od 1,5 kg, ona gura kolica u kojima se nalazi od prilike 10 kg brašna, bezbroj vrećica Digo-kvasca, 5-6 paketa toaletnog papira, 40 jaja, 6 litara mlijeka, 6 kg šećera i 5 kg tjestenine. Jedva sam je prepoznala, na licu ima masku, nismo se pozdravile, ni rukovale, nego laktovale, prema preporuci iz dobro informiranog izvora. Može li nam stvaranje većih zaliha hrane vratiti osjećaj kontrole nad životom, smanjiti  stres i učiniti nam život sigurnijim?

Znam da se teško boriti protiv koronavirusa jer je neprijatelj nepredvidljiv i nevidljiv, a smrtonosan.  Ipak, svatko od nas može povećati odgovornost prema svome tijelu, drugima i svom ponašanju. Odgovorno ponašanje svakog od nas, u konkretnoj situaciji pandemije koronavirusa je informiranost iz pravih izvora – kakvi su simptomi, koji su načini prijenosa, koje su mjere zaštite i dr. Ono što je još važnije, treba se toga i pridržavati.



Potencijalno pozitivne stvari

Jeste li se zapitali postoji li nešto pozitivno u situaciji pandemije koronavirusom? Ja jesam. Možda nas ova situacija podsjeti na osnovne ljudske vrijednosti, humanost, iskrenost, pomaganje, povjerenje, toleranciju i nenasilje.  Možda nas potakne na  individualnu odgovornost i brigu o psihičkom zdravlju, vlastitom tijelu i drugima oko sebe.

I na kraju, nemojte misliti da mene nije strah koronavirusa, nisam ja neki superman. Najozbiljnije mislim da osim brašna, tjestenine i toalet-papira može pomoći „pozitivan stav, nemoj biti minus, ostani zdrav, nemoj skupit virus, pozitivan stav, al moraš se pazit, ostani zdrav, nemoj se zarazit…“.

Čitamo se!

 



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime