KOLUMNA MARKA HERMANA Trčanje i emocije: Emocije su zaj***na stvar

"Nije slučajno što sam neke od svojih najboljih izvedbi napravio upravo na utrkama koje mi nešto znače. To me vuklo da treniram za njih, to me vuklo i na samim događajima"


Emocije bojaju naš život bojama od tamnih i olovnih do jarkih i veselih. Upravljaju našim odlukama i postupcima, raspoloženjem – može se reći da zapravo određuju naš život. Daju dodatnu vrijednost, bilo da se radi o umjetniku čija se emocija osjeti u djelu i čini ga remek djelom, bilo da je to onaj trenutak prolaska kroz cilj utrke koju smo dugo željeli.


Za postići svoj maksimum, izvući iz sebe ono što niste znali da imate, nije samo dovoljno biti vrhunski utreniran. Za postići neki cilj na utrci, morate biti emotivno povezani s utrkom, to vam mora nešto značiti. Čovjek nije stroj. Stroj je determiniran svojim specifikacijama. U određenim uvjetima može razviti točno zacrtanu snagu i potrošnju energije. Čovjeka isto mogu odrediti neke brojke koje treningom možemo unaprijediti: VO2 max, brzina trčanja na aerobno-anaerobnom pragu, kadenca itd. , međutim u datom trenutku, kad nema motiva, emocije, rezultat će biti daleko ispod mogućnosti. Također i obratno. Uz motiv koji je jak i emociju koja vodi sportaša, nadmašiti će svako predviđanje i brojke koje ga određuju.

To mogu potvrditi vlastitim iskustvom gdje sam neke od svojih najboljih utrka odradio upravo zato što su mi nešto značile:

Primjer 1: UTMB 2017.  (Ultra Trail du Mont Blanc), neslužbeno prvenstvo svijeta u trailu koje redovito trče najjača imena svjetskog traila, ali je i na popisu želja gotovo svakog trail trkača. Osim što je sama utrka sa svojih 170 kilometara dužine i nešto više od 10 000 metara akumulirane visine izrazito zahtjevna, vrlo je teško ostvariti uvjet za uopće nastupiti. Nakon što se završi određen broj kvalifikacijskih utrka, treba imati sreće i proći lutriju kojom se izvlače sretnici koji će dobiti pravo nastupa.  Dok sam još bio početnik u ovom sportu i nisam trčao utrke duže od 25 km, ova utrka mi se činila kao Olimp. Ne samo zbog težine, već i zbog atmosfere koja prati cijeli događaj. Procijenio sam da bih za 5 godina mogao biti u stanju kvalificirati se i završiti utrku. Nisam se kvalificirao nakon pet godina, nego nakon 6. Kad sam saznao da sam upao, skakao sam od sreće. Teško je opisati miks osjećaja na startu: strah, nabrijanost, ponos, sreća, odlučnost, a prava stvar tek dolazi. Bilo je puno problema. Koljeno me zaboljelo na samom početku i 150 km sam trpio tu bol. Na 45 km sam udario u kamen i skoro slomio prst koji je bolio još više od koljena. Kiša je padala neprestano, a na visinama iznad 2000 metara je bio snijeg koji je nošen jakim vjetrom bio kao tisuće iglica koje bockaju lice. Dvije noći na nogama u francuskim, švicarskim i talijanskim Alpama Ni jednog trenutka nisam razmišljao o odustajanju jer je želja bila toliko jaka. Nešto više od 35 sati trajalo je to putovanje kad sam od 2700 trkača koliko je startalo, prošao kroz cilj kao 376. Puno bolje nego sam očekivao, usprkos brojnim problemima. Da nisam tako jako želio, ne bih ni završio, siguran sam.

Primjer 2: Velebit Ultra Trail 2020. Na Velebitu sam napravio prve značajnije planinarske korake. Na Velebitu sam odradio prvo vatreno ultraško krštenje, pa prva ultra preko 100 km… Osim ljepotom, Velebit me zarobio i emocijama koje su me za njega vezivale.  Nekoliko zadnjih godina sam zbog okolnosti preskakao tu utrku i prošlu godinu sam imao baš jaku želju vratiti se Velebitu. Bio sam malo razočaran kad sam čuo da neće biti kategorije 50 milja, ali nema veze, prijavio sam se na kategoriju maraton, 42 km i 2500 m akumulirane visine. Bio sam u relativno dobroj formi iako sam znao da može to još biti bolje, ali osjećaj je bio dobar od početka. Išlo se žestoko, uzbrdo i nizbrdo. Ali taj osjećaj me nije napuštao. Jednostavno, tu sam se dobro osjećao i baš sam uživao u svakom koraku. Jako sam želio tu utrku i ona mi je vraćala na najbolji način. Na kraju izvrstan rezultat (5 sati 9 minuta) koji mi je omogućio najveći broj ITRA performance index bodova do sada, 693.

Nije slučajno što sam neke od svojih najboljih izvedbi napravio upravo na utrkama koje mi nešto znače. To me vuklo da treniram za njih, to me vuklo i na samim događajima.

Početak je godine, i kod odabira utrka za ovu sezonu, osim razumom birajte i srcem, tako sigurno nećete pogriješiti.

Moja reakcija na članak je...
Vau
26
Haha
0
Hagić
4
Hmmm
1
Plač
1
Grrr
0
Molim?
1

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime