Pisanje kolumni sa sportskim temama a posebno o borilačkim vještinama, pričinja mi veliko zadovoljstvo i radost jer je izbor varijacija na te teme neiscrpan.

No prije nekoliko mjeseci napisao sam kolumnu o vjeri i sportašima te značenju i važnosti vjere u njihovim životima i karijerama. Veliki broj hrvatskih ali i svjetski poznatih sportaša i sportskih velikana su vjernici i kao takvi se deklariraju u javnosti kao i na sportskim borilištima. Prisutnost molitve u sportu sve je naglašenija, osobito u nogometu.

O hrvatskim sportašima s krunicom oko vrata neposredno tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji pisali su mnogi strani mediji koji su u tom smislu isticali naše rukometaše, nogometaše, tenisače, atletičarke, i ostale sportaše.

Pozitivan stav i karakter

Molitva i (općenito) duhovnost svakako pozitivno doprinosi mentalnom zdravlju i dobrobiti cjelokupne osobe svakako i sportaša jer bolje podnose stres suočavajući se s različitim problemima i izazovima, lakše ostvaruju postavljene ciljeve, molitva ujedno utječe i na mentalnu spremnost i motiviranost a u konačnici izgrađuje pozitivan stav i karakter svake osobe.

Mnogi stručnjaci danas u svijetu sugeriraju svakom sportašu duhovni trening uz fizički trening, jer samo uz pomoć duhovnog treninga ishod fizičkog treninga i fizička pripremljenost mogu biti na vrhunskom nivou i na taj način sportaš može ostvariti bolje rezultate ali i bolje podnositi razočarenja, te umanjiti stres koji je najjači protivnik svakog sportaša.
Pojedinačna ili zajednička molitva članova ekipe prije, za vrijeme i nakon sudjelovanja u raznim sportovima postala je uobičajena stvar diljem sportskih borilišta po cijelom svijetu.

Mnoge sportaše molitva je zbližila u vjeri i ta snaga molitve kroz zajedničku povezanost je posebna. Upravo jedna takva zanimljiva i posebna sportska priča o vjeri sportaša potekla je od prije dvije godine na inicijativu velečasnog don Stjepana Lončara, danas voditelja Hrvatske katoličke misije u Parizu, kada je u samom početku okupio tek nekoliko mladih ujedinjenih u svakodnevnu molitvu krunice Božanskom milosrđu. Prihvaćen i cijenjen među pukom i među mladima kroz svoja pastoralna djelovanja, don Stjepan Lončar privlači sve više mladih, a posebno sportaša pa tako pomalo sramežljivo osnovana Facebook grupa danas je postala molitvena svakodnevica za 30-ak sportaša okupljenih u FB grupi „Sportaši s krunicom.

Svojim djelovanjem i širinom don Stjepan je ponukao i neke viđenije hrvatske sportaše iz domovine i inozemstva da se svakog dana pridruže zajedničkim molitvama krunice Božanskog milosrđa. Okupljeni skupa, svatko ispred svog mobitela ili PC-a, na radnom mjestu, nakon treninga ili nakon posla, te ujedinjeni u molitvi nalaze svoju duhovnu relaksaciju i kratkotrajni mir od urbane svakodnevice.

Brojna poznata imena

U tih nekoliko minuta svakodnevnih molitvi, među tim nogometašima, košarkašima, rukometašima, sportskim menadžerima i trenerima razvilo se prijateljstvo i potpora jednih prema drugima u svim nedaćama ali i radostima koje su ih pratile.

Poniznost i ljubav prema Bogu svojim primjerima pokazivali su svi redom članovi grupe „Sportaši s krunicom“ posvećujući svoje vrijeme i moleći nekad i s obitelji, ujedinjeni tako u tih nekoliko minuta i svaki na različitim stranama svijeta. Ponosni i samozatajni „Sportaši s krunicom“ koji pozivaju ostale sportaše da ih slijede u zajedničkoj molitvi su naš nogometni velikan Ivan Santini, hrvatski reprezentativni napadač i aktualni član belgijskog „Anderlechta“, njegov brat Krševan Santini, vratar slovenskog Domžalea, Franko Andrijašević, bivši nogometni reprezentativac i ex-najbolji igrač HNL-a dok je bio član HNK „Rijeke“, a danas nogometaša belgijskog Beverena, Ivo Grbić, sjajni golman hrvatske U-21 reprezentacije i najbolji igrač zagrebačke Lokomotive, košarkaš Ivica Radić, nekadašnji zahvalni igrač Splita i Zadra i još nekoliko hrvatskih prvoligaša, koji danas uspješnu karijeru gradi u belgijskom klubu Basic-Fit Brussels, pasionirani ljubitelja hrvatskog sporta Stipe Vidović, mladić koji sudjeluje u katoličkim misijama diljem svijeta, a danas se nalazi u Ekvadoru pomažući časnim sestrama u brizi za napuštenu djecu, rukometaš Bruno Kozina, koji je svoju karijeru gradio u nekoliko hrvatskih rukometnih klubova a danas je nezamjenjiv član švicarskog rukometnog prvoligaša RTV 1879 Basela, Širokobriježanin Mario Kvesić, bivši igrač RNK Splita, a danas član Erzgebirgea Auea (njemačka 2.Bundesliga), njegov imenjak Mario Jelavić, nekadašnja nada HNK Hajduka a danas pojačanje HNK Dugopolja, nogometni stručnjak sa švicarskom adresom Mario Gelo, nogometaši Jure Obšivač, Patrice Zoungrana, Petar Mišić, i drugi.

Svi članovi grupe zajedničkog su stava da ih je ova nekonvencionalna molitvena grupa približila i učvrstila u vjeri kao i u međusobnom prijateljstvu, učinila ih boljim vjernicima te samim time da im je dodatna duhovna i mentalna snaga u sportskim i osobnim izazovima. Don Stjepan Lončar kao veliki ljubitelj hrvatskog sporta i prije svega živući svjedok vjere u Boga dokazao je da ljubav prema Bogu i čovjeku nema granice te da je važno učvršćivati niti ljudske povezanosti.

Za velike rezultate potrebna su odricanja

Ponovio bih: Nisu svi sportaši i sportske zvijezde tek tako prigrlili Boga i stavili vjeru kao dodatnu snagu u svom životu. Svaki sportski velikan ima svoju životnu priču, baš kao i svaki čovjek na ovom svijetu. Ono najbitnije, za postići veliki rezultat kako u životu tako i u sportu treba puno rada, odricanja, volje, ustrajnosti, želje za uspjehom, vjere u sebe i vjere u Boga, jer nije sport kao ni život puka medalja koju objesiš oko vrata, puno više i značajnije je put do te medalje, osobnost i karakter koji te čine boljim sportašem, boljom osobom te duhovna i mentalna snaga koju nosiš u sebi kao i put koji ostavljaš iza sebe.