Još jednom se pokazalo koliko sport (nogomet) znači Splitu i Hrvatskoj i koliko su hrvatski navijači sa svih strana svijeta privrženi svojim svetinjama – a to je svakako hrvatska nogometna reprezentacija.
Jednom sam napisao kada smo igrali kvalifikacije u prošlom ciklusu protiv Mađarske da je igrač utakmice Split (navijači) a ta teza definitivno ima uporište i za ovu utakmicu jer toliko pozitivnog naboja i emocija na jednom mjestu rijetko je do sada viđeno.
Split voli svoju hrvatsku reprezentaciju a ta ljubav je uzajamna, to se na utakmici protiv Rusije jasno vidjelo, igrači i navijači bili su kao jedno tijelo i jedna duša.
Dugo nismo pokazali stabilnost, upornost, lucidnost, nadmoć, kao u zadnje dvije utakmice gdje smo pružili sjajne predstave. Da su Rusi otišli nakon ove utakmice direktno na Svjetsko prvenstvo kao prvoplasirani, malo je reći da ne bi bilo fer jer smo ih doslovno pregazili u svim segmanetima nogometne igre. Jedino što nismo uspijevali po upornoj kiši zabiti gol, sve drugo je bilo na vrhunskom nivou.
Osim što su Rusi došli po bod, nisu očekivali da će pritisak Hrvatske biti ovakav ubitačan, luđački, kako je izjavio Karpov, i sigurno je ovo bila jedna od najzrelijih utakmica ove generacije, ako ne i najveći test karaktera te momčadi.
Ovaj rezultat je na ponos svim Hrvatima, cijeloj Hrvatskoj!
S obzirom na nikakve uvjete u hrvatskom sportu, ovo što rade naši reprezentativci i drugi sportaši graniči s nemogućim i stalno se već godinama nadamo da će hrvatski nogomet i općenito sport napokon dobiti primjeren značaj i tretman koji mu pripada.
Jer odnos prema sportu je blago rečeno sramotan. A da nam nema naših sportaša koji nas svako malo obraduju sjajnim rezultatima sa raznih natjecanja, zaboravili bi što je radost i veselje u ovim turobnim godinama „vladavine“ koronavirusa.
Zlatko Dalić unatoč svim kritikama kroz kvalifikacije i lutanja koja je imao je ipak direktno izborio plasman na Svjetsko prvenstvo u Kataru. Hrvatski izbornik je nakon posljednjeg sudačkog zvižduka zaplakao na klupi, koliko od sreće zbog ovog grandioznog uspjeha malene Hrvatske toliko (možda i nesvjesno) i zbog rekorda kojeg je ostvario a to je plasman na treće natjecanje zaredom u svom mandatu.
Nakon srebra na SP-u 2018. u Rusiji, te osmine finala na EURO-u ove godine, Dalić je za kormilom reprezentacije izborio i svjetsko prvenstvo koje će se iduće godine održati u Kataru.
Kao svojevrsna rezervna opcija, preuzeo je reprezentaciju u teškom trenutku kada je pogled prema Rusiji te 2018. godine bio pun inih prepreka i upitnika, a potom preko dodatnih kvalifikacija i Grčke izvadio vizu za Svjetsko prvenstvo.
Izbornik kojem je malo tko vjerovao u početku, koji je sisao krv na kapaljku navijačima, koji je malo pomalo nametnuo autoritet među puno većim „facama“ u svlačionici, totalno posvećen nogometu, 2018. godine zadivio je svijet u Rusiji gdje su naši nogometaši osvojili srebro, da bi ove godine na EURO 2020. prošli skupinu i u ludoj utakmici ispali od Španjolske.
Sumnjali ili ne (ja jesam), naklonimo mu se. On je svoj cilj ispunio. Sa hrvatskom nogometnom reprezentacijom ostvario je sjajne uspjehe, unatoč svim osporavanjima i (opet) ujedinio hrvatsku nogometnu scenu i navijače, pozivajući na zajedništvo i ljubav prema Domovini i svojim svetinjama.
Nekim novinarima ili medijima previše patetičan zbog isticanja vjere i domoljublja, većini nacije junak koji se izdignuo iznad svih osporavanja (i ruganja), opet je ujedinio naciju i (p)ostao velik.
Zaplakao od radosti i sreće što je sve stoički istrpio i što se opet možemo radovati uspjesima naših sportskih nogometnih vitezova u još jednom povijesnom uspjehu pod njegovim kormilom.
Zaplakao, i kako je osobno priznao bliskom prijatelju, od radosti prožete tugom i sjetom na žrtve i ožiljke Vukovara i Škabrnje u ovim danima sjećanja na iste.
Stoga, gospodine Daliću, naklon…
Dao Bog da se opet skupa i vrlo skoro radujemo Vašim novim i velikim uspjesima na travnjaku!
