Svatko od nas ima drukčiji pogled na aktualne političke i svake druge društvene teme a posebno na one koje se odnose na drugu najvažniju stvar na svijetu – nogomet!
Ovih dana smo svjedoci koliko grad Split, ali i mnogi ljudi koji gravitiraju Splitu ili vole Split, ujedno vole hrvatsku nogometnu reprezentaciju jer već dugo ne pamtimo takav interes i pomamu za ulaznicama kao što je to bilo prije nekoliko dana prilikom puštanja u prodaju ulaznica za utakmicu protiv Mađarske koja će se održati u Splitu 10. listopada 2019.g. na Poljudu pa tako pomalo bizarno zvuči činjenica da će od famozne utakmice s Italijom 12. lipnja 2015.g. do ove s Mađarskom proći čak 1582 dana bez reprezentativne utakmice na Poljudu!
Uspješan omiški "test"
Kad je u prosincu 2018.g. tadašnji predsjednik Hajduka Jasmin Huljaj kandidirao Split za kvalifikacijske utakmice protiv Mađarske i Slovačke, mirisalo je na debakl ili hazarderstvo, ali čvrsta (politička prije svega) volja svih strana pokazuje da je ovaj riskantan hazarderski potez (bez obzira s čije strane uistinu je bio iniciran) bio potreban i konačno bi trebao voditi prema zatopljenju odnosa između nogometnog sjevera i juga. Pravi test javnog mnijenja uslijedio je u Omišu ovo ljeto gdje se u čast Perišića i naših srebrnih vedeta okupilo više od 5000 navijača koji su više nego zdušno podržavali Vatrene ali naravno da ne treba naglašavati niz posrednih i neposrednih sigurnosnih mjera policije i ostalih tijela da sve prođe u redu kao i što je bilo tako. Sve drukčije bilo bi ružno.
Mišljenja sam kao i mnogi Splićani da je ime suparnika za ovu priliku manje bitno, bilo koji protivnik u ovom trenutku bi napunio stadion jer puno bitnije je da grad Split nije okrenuo leđa hrvatskoj nacionalnoj reprezentaciji (sjetimo se samo slavlja po svakom kutku Splita prije malo više od godinu dana tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva) pa si postavljam pitanje – kako netko uopće može biti protiv svog nacionalnog teama, pri tome čak drugog na svijetu, osvajača srebrne medalje među kojima igra jedan od najboljih nogometaša svijeta ikada Luka Modrić te niz ostalih svjetskih velikana poput Rakitića, Perišića, Mandžukića, Vide, Kovačića, Rebića, i ostalih vedeta, pa što god netko mislio o njima, naklon i kapa do poda jer sam ponosan za svu radost koju su priuštili cijeloj Hrvatskoj i svim Hrvatima s veličanstvenim uspjehom iz Rusije koji tko zna kad ćemo opet ikada više ponoviti.
Uplitanje politike
Nipošto to ne znači da je HNS lišen svake ili bilo kakve kritike za postojeće stanje u hrvatskom nogometu (1. HNL), posebno koje se odnosi na sudačku organizaciju, nepridržavanje i neprovođenje osnovnih zakonskih propisa i standarda, ali i toliko očito uplitanje politike koja vedri i oblači u HNS-u.
Nedavno sam imao čast biti u društvu sa eminentnim nogometnim stručnjacima odnosno bivšim reprezentativcima iz stare nogometne garde (neki i osvajači bronce iz Francuske 1998.g.) koji su iznijeli zanimljivu opasku da je stanje u HNS-u iole dobro i da u njemu glavnu riječ vodi struka, onda sigurno npr. naš proslavljeni bivši nogometni velikan a danas jedan od najbitnijih ljudi AC Milana i do jučer drugi čovjek FIFA-e Zvone Boban bi sigurno imao mjesta u vrhu HNS-a kao i ostali velikani iz te sjajne plejade nogometaša ali njihove kritike prema HNS-u očito nisu dobro sjele pa danas HNS-om vladaju prvenstveno politički konvertiti, poltroni ili pijuni (pored Davora Šukera koji je tek marioneta odnosno „ministar vanjskih poslova“ HNS-a). S druge strane, treba biti iskren, bez obzira što politika vedri i oblači u HNS-u, očito je da postoji iako minimalni politički interes, ali i velika (politička) volja aktualne vrhuške Saveza da se stvari promjene na bolje i to je dobro i to treba pozdraviti. Ulaziti u genezu problema HNL-a je Pandorina kutija, ali svakom navijaču Hajduka ta je priča već dugo poznata i svakom navijaču Hajduka je želja da Hajduk prvenstveno opet bude jak (igrački, financijski i strukturalno), da ima nacionalne reprezentativce, da češće igra reprezentacija na Poljudu, a ne na peci-bokune i da se napokon sredi ta sudačka organizacija za koju prije nekoliko dana nakon niza pogrešaka na štetu skoro svih prvoligaša čak IO HNS-a napokon se izjasnio tražeći očitovanje odgovornih iz Sudačke komisije što će vjerojatno polučiti (ako već nije) određene sankcije prema sucima. Ali ipak pored sankcija, potrebne su prvenstveno reforme. Kojih još nema na vidiku!
Dokaz da Split i Dalmacija vole i žele hrvatsku nogometnu reprezentaciju
Za ljubav je potrebno dvoje, valjda isto toliko i za rat. Svaki rat je prokletstvo ali valjda u ime Boga, mira ili želje za iskrenom promjenom, prije bilo kakvih bitaka bi bilo dobro i poželjno pokazati dobru volju i želju te pokazati da se stvari pokreću na bolje kao dokaz da rat nije ipak nužan, a scene od prije nekoliko dana gdje se satima čekalo na prodaju ulaznica za nogometni sraz Hrvatska-Mađarska i koje su bile rasprodane u rekordnom roku (ne pamti se brže!!) i što je na ponos Splitu i Hrvatskoj, dokaz je da Split i Dalmacija vole i žele hrvatsku nogometnu reprezentaciju u svome gradu, ali to nipošto ne znači da Hajduk se manje voli. I to nipošto ne znači da u HNS-u ne trebaju promjene i reforme, posebno one koje se odnose na Sudačku organizaciju i po mom skromnom mišljenju na one koje se odnose na općenit odnos HNS-a prema Hajduku unutar lige.
Split voli Hrvatsku i Split će to pokazati bolje nego itko, reprezentacija dolazi na Poljud, stoga pokažimo kako se navija za svoju državu i svoje sportaše!
Valjda emocije neće otići u krivom smjeru jer emocije su zajebana stvar!
