Život je pun uspona i padova. Tako je i u sportu. Kad pobjeđuješ svi te vole i svi te tapšaju po ramenu, nije ni egu baš da mu nije drago, a kad životne okolnosti ili sportski rezultati krenu nizbrdo, kad se okreneš malo je ljudi iza tebe. To je manje više prošao svatko u životu i nije posebna nepoznanica.
Pobijediti sve padove i teške trenutke nije jednostavno, zahtjeva novu motivaciju - onu unutarnju (vratiti vjeru u sebe, ne odustajati od sebe, okružiti se jačim i stabilnijim ljudima koji su dodatna snaga i uporište) i vanjsku (poticaji od ljudi, rezultatski izazovi, financijske motivacije, itd.) te zahtjeva novi smjer - onaj koji vodi osobnom zadovoljstvu i satisfakciji. Jednostavnim zaključkom - osobnoj pobjedi!
Jedan od najboljih sportskih primjera su Janica i Ivica Kostelić koji svoju cijelu karijeru su živjeli spartanski, čvrsto vjerovali i imali oslonac u ocu Anti (popularnom Gipsu) i kada su ga svi otpisali, kada nisu imali podršku niti države niti institucija, ustrajali su zajednički u svom cilju i stremili ostvarenju svojih snova.
Od krize do vrhunskih rezultata
Krize (emocionalne, fizičke, psihičke i svake druge) su bile normalne kroz te procese sazrijevanja i na putu prema ostvarivanju vrhunskih rezultata. Možemo nabrojiti još mnoge istaknute poznate sportaše, ali sve je češće da je mentalni trening postao sastavni dio sporta i da stručnjaci (psiholozi) sve više zauzimaju važno mjesto kao stručni kadar.
Važan čimbenik u tome svemu je definirati ciljeve jer nas ciljevi pokreću i motiviraju a upravo je motivacija (unutarnja i vanjska) najbitniji čimbenik da se svaka kriza lakše savlada i da se dospije do cilja.
Pobijediti samog sebe u tim ponorima nije lako, teško trenirati isto tako nije lako, ali ustrajnost i vjera se ne smije gubiti jer uspješni sportaši često se ističu po mentalnoj snazi koja ih vodi do pobjede. Kriza u sportu je normalna stvar i ona je neizbježna kao i npr. ozljede.
Vrlo važno u sportu jeste imati dobar plan koji ćemo slijediti prema putu uspjeha te pored toga svega nalaziti u sebi unutarnju motivaciju. Danas nije neobično da vrhunski sportaši ali i amateri sve više kroz sportsku karijeru rade s vrsnim trenerima s izraženim crtama liderstva i jake mentalne osobnosti koji kvalitetno prenose znanja i vještine kako i na koji način učiti o sebi, svojim pobjedama i porazima, koliko je važna vjera i kako i na koji način jačati svoj karakter kroz sve te sportske amplitude.
Iskustva govore da se isto može preslikati i kroz život jer čvrsti i stabilni karakteri su stabilan oslonac jakih korporacija, institucija pa su tako sportaši (nadasve oni uspješni i poznati) dio i političkih elita. Ali nažalost, rijetko služe pravoj svrsi.
Unutarnja snaga
Kao sportska nacija s iznimnim sportskim rezultatima na svjetskom nivou, porazno malim dotacijama prema sportu od strane države (prema EUROSTAT-u) i što je još gore prema službenim brojkama koje ukazuju da je u Hrvatskoj sve više pretile djece i sve više depresivnih adolescenata, zdrav način života je imperativ pa i mentalni trening mora i treba biti sastavni dio svakodnevice svakog od njih kako bi izgradili dobro i zdravo društvo.
Općenito, mentalna snaga je vještina i umijeće koje pomažu pri savladavanju stresnih i zahtjevnih situacija. Tome u prilog ide i činjenica da je po istoj osnovi to postao sastavni dio obuke hrvatske policije po uzoru na moderne policije svijeta jer mentalna izdržljivost i čvrstina je važna i u takvim poslovima od posebnog interesa javnosti i specifičnih poslova sigurnosti koji su jako stresni i nose velike izazove.
Mentalni trening nije nikakva garancija pobjede već je unutarnja snaga koja se razvija i koja pomaže da se lakše savladaju prepreke koje su ispred nas, da se lakše nosimo sa svim izazovima, da se ne predajemo olako kad padnemo i kad nam je teško, već da nađemo pravog pobjednika u sebi.
Vjeruj u sebe i ne odustaj od sebe!
