Sport je globalan društveni fenomen koji je zadnjih desetljeća doživio ogromnu ekspanziju posebno u medijskim okvirima i posebice kad je riječ o nekim sportovima poput nogometa, košarke, tenisa, boksa, MMA, američkog nogometa, itd., koji su ujedno postali vrlo unosan biznis zbog čega za sobom.

Sport ima moć da na ljude djeluje kroz pozitivne vrijednost jer puno ljudi tijekom života okrenu neku novu stranicu, odluče život promijeniti na bolje kroz sport tako da im trening postane dio svakodnevice i kao svojevrsna pozitivna ovisnost dok s druge strane postoji dosta sportaša koji su dosegli svoj vrhunac po pitanju postizanja rezultata, ostvarivanju velike zarade ili su pak potonuli u frustraciji neuspjeha ili nesrazmjeru između visokih očekivanja i realnosti te otišli krivim putem u životu.

Puno je takvih primjera, možda najviše iz nogometa i košarke po čemu pamtimo nogometne zvijezde s konca 90-ih poput slavnih Caniggie, Jardela ili boksačke legende Mikea Tysona.

Prirodno je da svaki čovjek teži uspjehu i traži koje su granice njegovih limita. Tako svaki čovjek pa i sportaš dođe do neke granice koja se neće probiti ako samo povećava svoje znanje ili utreniranost već ako povećava vjeru u sebe i svoje vlastite mogućnosti i sposobnosti. U svemu tome treba težiti napraviti maksimum, unapređivati svoje mogućnosti u sportu, natjecanju i životu općenito te težiti imati duhovni mir.

Za svakog sportaša je važno da se bori za sebe ili za svoj team i da lako ne odustaje, da ga raduje uspjeh svojih sportskih kolega, a posebice je veće zadovoljstvo ako da svoj doprinos u stvaranju timskog uspjeha.

Svaki sportaš treba naučiti poštovati svoje protivnike, ali bez straha prema njima, imati jaku vjeru i samopouzdanje koje se razvija iz raznih životnih i sportskih situacija. U najtežim sportskim uvjetima do izražaja upravo dolazi duhovna i mentalna stabilnost te vjera u sebe.

Danas je primjetan sve veći broj sportaša koji naglašavaju i vjersku dimenziju svog uspjeha te kako im u ostvarivanju sportskog cilja dosta pomaže vjera u Boga i molitva.

Biti ponizan u pobjedi i velik u porazu je geslo velikih sportaša vjernika koji se na borilištima spartanski bore za svoje klub ili dres svoje države, a s druge strane ponosno ističu kako im je vjera i molitva bila smjernica i putokaz u njihovim karijerama pa je tako još dojmljivije kad ti isti sportaši se aktivno uključuju u društvo pomažući razne udruge, pojedince te općenito potrebite.

Veliki broj hrvatskih sportaša i sportskih velikana su vjernici i kao takvi se deklariraju u javnosti kao i na sportskim borilištima zbog čega su ponekad predmet poruge i omalovažavanja u dijelu medija. Suštinski, slobodno se može reći da je krunica oko vrata mnogih hrvatskih sportaša postala prepoznatljiv dodatak o čemu su se posebno nakon Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji raspisali mnogi strani mediji ističući pri tome rukometaše, nogometaše te Međugorce Marina Čilića i Ivana Dodiga.

Boksački velikan i osvajač olimpijske boksačke medalje Damir Škaro je kao autor knjige “Svjetske legende i vjera u 21.stoljeću” napravio sjajan presjek o važnosti vjere i sporta, preobraćenjima sportaša te nizom svjedočanstava vjere mnogih hrvatskih i svjetskih velikana o čemu ponosno danas svjedoči naša sportska heroina Blanka Vlašić koja istinski govori o svom odnosu s Bogom i vjeri kao sastavnom dijelu njena života.

Zadržati sportsku veličinu i skromnost je odlika velikih, i stoga trebamo biti ponosni i na Darija Šimića, Stipu Pletikosu, Marina Čilića, Joea Šimunića, Gordana Kožulja, Zvonimira Bobana, Luku Modrića, Matea Kovačića, Željka Babića, Sandru Perković, i druge znamenite hrvatske sportaše koji ističu važnost vjere u njihovom sportskom opusu i staranju rezultata.

I na svjetskoj sceni među sportskim velikanima niz je sportaša koji se deklariraju kao vjernici kršćani poput Lea Messija, Mannya Pacquiaoa, LeBron Jamesa, Stephena Currya, Usain Bolta, Rogera Federera, Deion Sandersa, Michael Phelpsa te mnogih drugih. Svoju snagu i razinu vjere stekli su i izgradili unutar obitelji ili osobnim traženjem vjere nakon nekog razdoblja različitih problema i “lutanja” za odgovarajućim duhovnim rješenjem.

Nisu svi ti sportaši i zvijezde tek tako prigrlili Boga i stavili vjeru kao dodatnu snagu u svom životu. Svaki sportski velikan ima svoju životnu priču, baš kao i svaki čovjek na ovom svijetu. Ono najbitnije, za postići veliki rezultat kako u životu tako i u sportu treba puno rada, odricanja, volje, ustrajnosti, želje za uspjehom, vjere u sebe i vjere u Boga, jer nije sport kao ni život puka medalja koju objesiš oko vrata, puno više i značajnije je put do te medalje, osobnost i karakter koji te čine boljim sportašem, boljom osobom te duhovna i mentalna snaga koju nosiš u sebi kao i put koji ostavljaš iza sebe.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime