Možda bi se u toj jednoj rečenici moglo sažeti sve ono što smo doživjeli i čemu smo se radovali u sportskoj 2018.godini zbog niza sportskih rezultatskih uspjeha naših sportaša ali za neke druge sportske kolektive (klubove) bila je ovo godina surove realnosti (preživljavanja).

Po službenim podacima Hrvatskog olimpijskog odbora, u nastupima na svjetskim i europskim prvenstvima te svjetskim i europskim kupovima u raznim sportovima hrvatski su sportaši u 2018. osvojili 260 medalja.

Ii to – u seniorskim konkurencijama 62 zlatne, 48 srebrnih i 71 brončanu, a u juniorskim 22 zlatne, 27 srebrnih i 30 brončanih medalja, čime će ova godina biti upisana kao najuspješnija od naše samostalnosti.

Prošla 2018.godina bila je čudesna za hrvatski nogomet. Dok su već lagano blijedile uspomene na 1998. i broncu “vatrenih” na SP-u u Francuskoj, hrvatska nogometna reprezentacija je rusku avanturu okončala sjajnim povijesnim drugim mjestom, Luka Modrić postao je najbolji igrač svijeta, proglašen je za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva u Rusiji, za najboljeg igrača Europe u izboru Europske nogometne federacije (UEFA), za najboljeg igrača svijeta u izboru Međunarodne nogometne federacije (FIFA), da bi u niski nagrada osvojio i Zlatnu loptu France Footballa.

Trijumf Davis kup reprezentacije

Vjerojatno nismo još ni svjesni veličine ovog sportskog uspjeha, ali bit ćemo kako budu godine prolazile.

Jednako tako, 2018. godina bila je rezultatski najbolja godina u povijesti hrvatskog tenisa a kao kruna sezone, stigao je trijumf Davis Cup reprezentacije koja je 25. studenoga u Lilleu svladala Francusku sa 3:1 u posljednjem finalu igranom po originalnom formatu natjecanja starom 118 godina. Epski dvoboj dvije velike sportske nacije – dva velika sportska protivnika; jedne velike i ekonomski mnogo jače Francuske protiv male, siromašne ali prkosne Hrvatske. Za utjehu, mala ali velika osveta naših tenisača za “vatrene”.

Hrvatski vaterpolisti nastavili su i na Europskom prvenstvu u Barceloni s tradicijom osvajanja odličja na velikim međunarodnim natjecanjima gdje su u utakmici za brončanu medalju pobijedili Italiju i osvojili prvu europsku medalju nakon osam godina i četvrtu ukupno na europskim prvenstvima.

Braća Fantela i Sinković

Sandra Perković peti je put za redom osvojila naslov europske prvakinje u bacanju diska i već deveti put proglašena je hrvatskom sportašicom godine, Mate Pavić postao je najbolji svjetski tenisač u igri parova, braća Fantela osvojila su zlato na SP u jedrenju u klasi 49-er, a braća Sinković su naslovu europskih prvaka dodali i naslov najboljeg veslačkog dvojca na svijetu.

Najveći uspjeh hrvatske gimnastike u 2018. godini postigao je Robert Seligman koji je osvojio srebrnu medalju na konju s hvataljkama na Europskom prvenstvu u Glasgowu.

Karatist Ivan Kvesić je tituli seniorskog svjetskog prvaka pridodao i srebro s europskog prvenstva dok je Dino Sokolović osvojio prvu zlatnu medalju za Hrvatsku na Zimskim paraolimpijskim igrama.

Sjajan uspjeh ostvarila je i karatistica Petra Nuić koja je na Svjetskom kadetskom karate prvenstvu osvojila broncu i najavila svjetskoj karate sceni da na nju ozbiljno računa u budućnosti. Time se naš karate ozbiljno priprema za svoje prve olimpijske igre a Hrvatska zasigurno neće biti bez svojih aduta.

Jednako vrijedno spomenuti da je nakon godina i godina lobiranja, Svjetska kickboxing federacija (WAKO) primljena u članstvo Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO-a) na veliku radost i HKBS-a (Hrvatskog kickboxing saveza) koji odličnim radom i s nizom sjajnih boraca dominira europskim i svjetskim borilištima a jednako kao i karate svoju premijeru imat će po prvi puta na Ljetnim olimpijskim igrama u Tokiju 2020. godine.

Hajdukova vizija

Puno razloga za radost imali su i navijači Dinama nakon što su “modri” prvi put nakon 1970. godine osigurali “europsko proljeće”, uvjerljivo drže vrh ljestvice, ostvaruju transfere za pamćenje kad je u pitanju HNL dok puno razloga za brigu imaju navijači posrnulog hrvatskog giganta HNK Hajduka koji se preko same ideje socios (članskog) modela izdiže od ostalih konkurenata po viziji ali već godinama ipak luta u bespućima provedivosti istog modela, nestručnosti i neznanja raznih “meštara od baluna” koji su ga opustošili i degradirali u svakom pogledu.

Još jedan gigant, onaj hokejaški i onaj sa sjevera – Medveščak, “pojeo je sam sebe” u omjerima želja i realnosti te je praktički na izdisaju i čeka kao i Hajduk na ruku spasa. Iako je za razliku od Hajduka do jučer igrao drugu najjaču ligu svijeta u hokeju i dugo godina bio na “velikoj” sceni.

Košarkaši specifična priča

Hrvatska košarkaška reprezentacija je vrlo specifična priča. U situaciji kada Hrvatska potencijalno ima nikad jači roster (6 NBA igrača i euroligaši uz neke od hrvatskih ligaških igrača), ostali su bez (ni teorija više ne pomaže) Svjetskog košarkaškog prvenstva a samim time i bez Olimpijade pa ćemo Bogdanovića, Zupca, Šarića i naše ostale košarkaše gledati na TV-u kroz klupske utakmice i tražiti utjehu tko sve se nije plasirao na Svjetsko prvenstvo, čisto kako bi nama bilo lakše. Tko je kriv i što to dugoročno znači za hrvatsku košarku, prepustimo stručnjacima da o tome procijene, a javnost, siguran sam, svoj stav već ima.

I dolazimo na uvodni dio ovog teksta – imamo doslovno sportska čuda po pitanju postizanja najvećih sportskih rezultata ali i surovu realnost u kojoj se nalazi niz sportskih kolektiva i pojedinaca u Hrvatskoj (dobro, NK Dinamo pa NK Osijek i NK Rijeku ćemo izuzeti uz KK Cedevitu) kojima je suđeno uz već postavljene sustave, kakvi god oni bili, osloniti se na improvizaciju u rješavanju (infrastrukturalnih i financijskih) problema, izuzetan rad te najbitnije – silnu podršku sponzorskih mecena bez kojih je teško moguće napraviti iskorak odnosno rezultat.

Prema podacima iz Središnjeg državnog ureda za sport, ove godine su povećana izdvajanja države u sport na više od 300 milijuna kuna, što ne uključuje izdvajanja lokalne i regionalne samouprave koja iznose nešto više od milijardu kuna dok prema podacima Eurostata, Hrvatska je po izdvajanju za sport posljednja među zemljama EU dok npr. vodeća Mađarska ulaže 18 puta više.

Sport najvrjedniji hrvatski proizvod

Činjenica je da je sport najvrjedniji eksponat i proizvod naše države i da država još uvijek nema dovoljno jasnu strategiju razvoja sporta pored niza nedorečenih zakonskih okvira i loše sportske infrastrukture. Jer kako kaže naš rukometni izbornik Lino Červar, ulagati u sport znači ulagati u našu djecu i to je najisplativija investicija.

Svaki sportski uspjeh stvar je ponosa, slave i međunarodne prepoznatljivosti (zato i kažu da su sportaši najbolji ambasadori svojih država) te homogenizacije jednog naroda, jedne nacije. U Hrvatskoj nijedan postignuti sportski međunarodni rezultat nije slučajan već je unatoč svemu navedenom pravo čudo!

Hrvatska, mala zemlja za velika čuda.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime