- Mati žena rodila Dite!!!!
- Aaaaaa, nije mu laka, brat ima dva sina! Je li komiran ili se drži?
- Kominar totalno, mi ga vraćamo u život i tješimo: Aj, Mate, dite ti je živo i zdrava, mlad si još bit će vrimena da sina napraviš.
- Ma nije to neka utjeha, ali ne može sada iz svoje kože.
I tako Mate krenuo praviti sina, a da se ženi još ni kosti nisu vratile na svoje mjesto. I fala Nebesima dobije sina.
Nije on stao na jednome, brat ima dva, mora i on.
Žena se molila sv. Anti sve do prvog ultra zvuka i potvrde da je muško.
Kada je rodila drugo muško, mužu je dala blizu sebe u krevetu samo u one dane kada je bila sigurna da ne može napraviti više ni Dite ni sina.
E, sada je Mate bio miran, sinove je pustio ženi da se ona bavi njima, on je morao Malu čuvati. Vidio je da se žena ne razumije u odgoj njegove Male.
Svugdje je vodio sa sobom, jedva je u vrtić pustio, a svaki dan je čekao ispred škole, jer ima muških budala, kao što su njegova dva lapana. Ali oni su ženina briga, dobro uče pa će ih poslati na fakultet u Zagreb i bit će miran.
Njegova mala je pametnija od njih dva zajedno, ali ne može je pustiti u Zagreb, naći će ona i ovdje dobar fakultet.
Neka njegove Male blizu da je ne bi koji lapan pokupio.
Jednu veće baš kada su bili oni dani, onda kada mu je žena dozvoljavala da priđe na njezinu stranu kreveta, čuje ženin tihi glas.
- Naša Mala je trudna……
- Čija mala?
- Naša Mala…
- Misliš moja Mala je trudna??????????
- Pa valjda naša, ja sam je rodila!
- Uh, oprosti, uvik to zaboravim. Čekaaaaaaajjjjj, moja Mala će rodit!!!!!!!
- Da……!
- Ali kako?
- Nit sam ja Svetica, nit sam rodila Sveticu da može ostati trudna po Duhu Svetome! Ostala je trudna kao svaka normalna žena.
- Ali, s kim?
- Pa, upoznao si ga.
Onda je Mate ušao u svoje misli i sjetio se da je viđao nekog lapana po kući. Nije mu bio baš zanimljiv i to mu je u par navrata pogledom dao do znanja. Bilo mu je nepotrebno trošiti riječi na njega i baš je taj lapan zaslužan za trudnoću njegove Male.
Došao je dan vjenčanja, to što mu je otac „zemljoposjednik“, to što lapan posjeduje pola Mejaša, nije ga baš dojmilo. Dvije zgrade su napravljene na njihovoj zemlji, a još se dvije grade i tu će dobiti stan kao vjenčani poklon. Čak su poklonili crkvi komad zemlje, koliko je imaju. Ništa to nije bitno, jer njegova Mala je mogla bolje.
Onda je vidio prvi put pogled svoje Male upućen tom lapanu. Sasvim drugačiji pogled nego kako njega gleda. Shvatio je da je njegova Mala sada njegova Velika. Ma čak ni to, više nije njegova, sada je nečija tuđa Velika.
Ali sve će joj oprostiti, ako mu rodi Dite, a ne muškog lapana!
