Znanstvenici sa Sveučilišta Stanford osmislili su novu metodu za mjerenje starosti očnih stanica bez potrebe za uzimanjem uzorka tkiva. Ta inovacija nudi potencijal za visoko personalizirane i precizne tretmane očnih bolesti.
Koristeći sustav umjetne inteligencije obučen na podacima o očnoj tekućini 46 zdravih osoba, znanstvenici su identificirali 26 specifičnih proteina u očnoj tekućini koji zajedno koreliraju sa starenjem oka. AI je pokazao zapanjujuću sposobnost predviđanja starosti osobe s nevjerojatnom točnošću, upravo na temelju tekućine u oku. Istraživanje je objavljeno u časopisu Cell, prenosi Zimo.
Oftalmolog Vinit Mahajan, koji je bio dio znanstvenog tima sa Sveučilišta Stanford, istaknuo je važnost razumijevanja molekula kao prvog koraka prema učinkovitoj terapiji.
Što su testiranja pokazala?
Znanstvenici su nastavili istraživati kako različite očne bolesti ubrzavaju starenje stanica. Analizirajući očnu tekućinu 62 pacijenta s različitim očnim stanjima, otkrili su da određeni proteini ukazuju na ubrzano starenje. Na primjer, procijenjeno je da su osobe s dijabetičkom retinopatijom u ranom stadiju na temelju ovih testova oko 12 godina starije, dok su pacijenti s uveitisom pokazali potencijalno povećanje dobi od gotovo 30 godina.
Koristeći TEMPO pristup (praćenje ekspresije višestrukih izvora proteina), znanstvenici su ove proteine pratili do njihovog RNK porijekla. Taj pristup je otkrio problematične stanice odgovorne za ove bolesti, koje su se, zanimljivo, razlikovale za svako stanje. To otkriće otvara nove putove za ciljano liječenje očnih bolesti.
S molekularnim potpisom kakav smo razvili, mogli bismo odabrati lijekove koji djeluju za svakog pacijenta, naglašava Mahajan.
Bez potrebe za invazivnim zahvatima na oku, ali i drugim dijelovima tijela
Te pionirske tehnike prevladavaju izazov uzimanja uzoraka oštećenog tkiva u očima i drugim delikatnim dijelovima tijela, koji se često bore s regeneracijom izgubljenih stanica.
Znanstveenici vjeruju da se njihove inovacije mogu proširiti i na druge tjelesne tekućine, nudeći neprocjenjive biomarkere za liječenje, a možda i prevenciju raznih bolesti.
To je kao da držimo te žive stanice u našim rukama i ispitujemo ih s povećalom, pojašnjava Mahajan.
