Dugogodišnji profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te izvrstan poznavatelj globalnih prilika u energetici, Igor Dekanić, bio je gost emisije Novi dan N1 televizije.
U razgovoru s Hrvojem Krešićem objasnio je kakve posljedice mogu nastupiti ukoliko dođe do zatvaranja Hormuškog tjesnaca te treba li, prije svega, očekivati rast cijene energenata u skoroj budućnosti.
OPEC i Iran kao glavni proizvođači
"Nije opretjerano reći da je Hormuški tjesnac itekako bitan za globalne tokove nafte i plina te da utječe na globalno gospodarstvo. Glavni proizvođači su arapske države udružene u OPEC i Iran, među kojima postoji određeni rivalitet iako je tržište u konačnici ono koje dirigira cijene, piše N1.
Mi zadnjih dvije tri godine, osim onog inicijalnog šoka nastalog uslijed napada Rusije na Ukrajinu, imamo relativno stabilne cijene energenata. Dapače, ako gledamo dugoročno, nafta je usprkos svemu danas jeftinija nego u godini pred sklapanje Pariškog sporazuma.
Nafta upola jeftinija nego 2012.
To je dakle 2012.-2013. Godina, nafta je tada nominalno iznad 100 dolara barel, što - ako to prilagodimo inflaciji od nekih 3 posto godišnje - to je preko 140 dolara a sada su oko 70, odnosno 77 ako govorimo o europskom brentu.
Dakle stanje na tržištu je relativno mirno, I to čak nakon ovih prvih napada kada su se očekivali šokovi i rast, no do toga ipak još nije došlo. Bilo je nekih blagih korekcija, no jučer je evo bila najava porasta brenta a cijene su I dalje po kretanju oko nule po svjetskim tržištima".
Ima li Iran - i ne samo Iran, nego i druge države iz zaljeva - flotu tankera kojom bi mogao u nekom kraćem periodu opskrbljivati svoje kupce čak i ako dođe do zatvaranja Hormuškog tjesnaca?
"Imaju, definitivno imaju i nitko ne zna koliko je to zapravo brodova. Ima to Iran, ima to i Rusija, ta se flota višestruko povećala nakon europskog uvođenja sankcija Rusiji, to su stotine tankera na moru i to je svojevrsni buffer u slučaju velikog porasta cijena.
Iran reagirao burno "zbog domaće publike"?
No sve što se dogodilo nakon ovog američkog napada je itekako zanimljivo: SAD nastoji snažno minimizirati ovaj napad i reći dogodilo se nešto sitno, nije to nikakav početak nečeg velikog nego jedan izdvojeni događaj.
Iran je u početku reagirao vrlo burno, i odmah kontranapadom po izraelskim gradovima, no i Iran je to učinio - meni se čini - zbog domaće publike, i sada i oni gledaju kako minimizirati učinak. Meni se stoga čini da je taj jučerašnji potez i najava zatvaranja bio prije svega signal glavnim kupcima, a to je u slučaju iranske nafte prije svega Kina, a ne EU i SAD.
Burza prilično smirena
Istok Azije ovisi o tome - Japan recimo svu svoju naftu dobiva ovim putem - i ja bih rekao da je ovo prije svega poziv kineskoj diplomaciji da se uključi u rješavanje stvari. Ja sam čak poprilično siguran da - poznavajući kinesku političku mudrost staru nekoliko tisuća godina - kineska diplomacija vrlo aktivno radi, ali to još zasad ne vidimo.
Ne bih isključio ni mogućnost da je upravo ta diplomacija razlog da današnje burzovne reakcije nisu pretjerano panične".
Treba li onda u slučaju zatvaranja Hormuškog tjesnaca te daljnje eskalacije sukoba očekivati neki skori rast cijene energenata te konačno I litre benzina na crpkama?
"Prelilo bi se to i na te cijene ali ne u nekoj izvanrednoj mjeri, ne treba to očekivati".
Neće se voziti na par-nepar?
"Neće, to neće, ne treba očekivati nikakve dramatične poteze, usporkos svemu što se dogodilo u zadnja dva dana danas su burze nafte relativno mirne, cijene svih burzi kapitala su također unutara jedan posto, najvažniji kineski indeks je jutros otvorio sa rasatom od nekih 0,15 posto. I dok god je situacija bez neke prevelike dramatike, ne treba ni kod nas očekivati prevelike promjene na tržištu nafte i plina", kazao je Dekanić.
