Nekadašnji hrvatski reprezentativac i legenda Werdera iz Bremena, Ivan Klasnić (45), ponovno je progovorio o svojoj teškoj borbi s bolešću koja mu je obilježila karijeru i život. U dokumentarnom filmu ARD-a “Hirschhausen und der Schmerz” otkrio je koliko ga je profesionalni sport koštao – doslovno zdravlja.
Klasnić je u povijest nogometa ušao kao prvi profesionalac koji je igrao s presađenim bubregom, no iza te medicinske rijetkosti krije se niz pogrešnih liječničkih procjena i dugogodišnja borba s kroničnom bubrežnom bolešću.
“Bez tableta protiv bolova bilo je gotovo nemoguće igrati na visokoj razini,” priznaje bivši napadač. “Da sam znao da imam problema s bubrezima, nikada ih ne bih uzimao.”
Tijekom karijere, terapija je bila jednostavna, kaže – Voltaren i Diklofenak. Upravo su ti lijekovi, prema njegovim riječima, dodatno pogoršali već postojeće stanje, koje tada nije bilo adekvatno liječeno.
Unatoč svemu, Klasnić i danas ne skriva ljubav prema nogometu. U spomenutom dokumentarcu ponovno je stao pred loptu – i pokazao da osjećaj za gol nije nestao.
Tri transplantacije i tužba protiv liječnika
Klasnić je prvi put transplantaciju bubrega prošao još 2007. godine, dok je bio aktivan igrač. Danas živi sa svojim trećim doniranim bubregom.
“Naravno da sam ljut. Ono što sam prošao ne bih poželio nikome,” iskreno kaže bivši nogometaš.
Zbog svega što je doživio, tužio je liječnike Werdera Bremena, optužujući ih da su propustili prepoznati njegovo stanje i da su ga pogrešno liječili.
“Novac ne može vratiti zdravlje,” poručio je Klasnić, dodajući da mu je najvažnije da danas može živjeti normalno.
“Zahvalan sam što još uvijek mogu živjeti ovaj život”
Kraj dokumentarca donosi njegovu misao koja je, kako pišu njemački mediji, dirnula mnoge gledatelje:
“Tko zna koliko ću još dugo živjeti. Treba biti zahvalan, čak i kad si bolestan i moraš piti lijekove – jer još uvijek imaš priliku živjeti.”
Iako je prošao tri transplantacije, Ivan Klasnić ostaje simbol upornosti i borbe sportaša s granicama vlastitog tijela – ali i upozorenje koliko su u profesionalnom sportu česte tihe žrtve koje se ne vide s tribina.
