Katastrofa u Kaštelanskom zaljevu: Od periski ostale samo ljušture

Institut za oceanografiju i ribarstvo provjerio je stanje s periskama na jednom lokalitetu u Kaštelanskom zaljevu.

"Prošlu su jesen tu periske bile žive, a sada su prisutne samo stotine praznih ljuštura" - navode u Institutu.

Fotografije tužnih prizora govore same za sebe:

Plemenita periska je endemski i najveći školjkaš Mediterana koja je rasprostranjena u čitavom Jadranu na dubinama od 0,5 m do 60m, a mnogi od nas poznaju je pod različitim imenima: lostura, loščura, palastura.

Može narasti do 120 centimetaram u visinu, a ekološka uloga ove vrste je od iznimne važnosti zbog toga što filtrira i zadržava velike količine organske tvari iz suspendiranog detritusa što doprinosi povećanju prozirnosti morske vode. Uz to, pruža brojnim algama, spužvama, mnogočetinašima, mahovnjacima i ostalim beskralješnjacima tvrdu podlogu za kolonizaciju u područjima mekog morskog dna. Stoga na periskama često vidimo veliko bogatstvo života šarenih organizama. Osjetljiva je na iznimna zagađenja, mnoge jedinke stradaju zbog sidrenja, a još uvijek je prisutno i ilegalno vađenje jedinki.

Zbog ugroženosti vrste i njenih staništa, plemenita periska strogo je zaštićena vrsta u Hrvatskoj sukladno Zakonu o zaštiti prirode.

Zabrinjavajuće je zapravo opažanje velikog broja jedinki koje su prema morfološkim znakovima uginule nedavno; to je vidljivo prema izostanku obraštaja u unutrašnjosti ljušture te ostatcima tkiva na dnu ljušture kojim se hrane strvinari. Također, zapaženo je nekoliko živih primjeraka kojim je plašt vidljivo povučen s ruba školjke prema unutrašnjosti i koje ne odgovaraju adekvatno na podražaje, odnosno ne zatvaraju ljušturu prilikom pregleda ili ju zatvaraju iznimno sporo i nepotpuno.

Mogući uzročnici masovnog pomora plemenitih periski su Haplosporidium pinnae, parazit iz skupine truskovaca (Sporozoa) koji parazitira u tkivu plemenite periske te bakterija Mycobacterium sp., međutim, još uvijek nije utvrđeno jesu li to glavni i jedini uzročnici koji dovode i do 100% smrtnosti periski na pojedinim lokalitetima.