Često možemo čuti kako su Kaštela grad sporta, a to potkrepljuju razni sportaši koji se u Kaštela vraćaju okrunjeni medaljama. Najvažnija sporedna stvar na svijetu, nogomet, najpopularniji i najrasprostranjeniji sport, uveliko je zastupljen u Kaštelima.
Kaštelanski nogometni klub GOŠK Kaštela iz Kaštel Gomilice ove godine slavi 100 godina postojanja, a prošlog mjeseca uz koncert Siniše Vuce i prekrasni vatromet svečano su proslavili ovaj veliki jubilej. U monografiji kluba koja je izašla za 80 rođendan stoji jedna narodna uzrečica koju je tadašnji predsjednik Josip Vidić prepravio, a glasi nekako ovako: ''Samo ono što je zapisano, to se i dogodilo, a ono što se nije zapisalo kao da se u povijesti nije nikada ni dogodilo''. Pod tim geslom Izvršni odbor NK GOŠK Kaštela okupio je tim koji je radio na bogatoj povijesti nogometa Kaštel Gomilice. Sve je počelo prije 100 godina kad je Jure Bakotić, utemeljitelj nogometnog sporta u Gomilici, donio prvu nogometnu loptu te time udario temelje nogometnom sportu u ovom dijelu Kaštela.
Iz kluba ponosno ističu kako nema kuće u Kaštel Gomilici iz koje bar jedan član obitelji nije bio aktivan u klubu, bilo kao nogometaš ili pak kao član uprave kluba. Početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća nogometni klub GOŠK biva ugašen, a pedesetih godina spajanjem nogometnog kluba "Iskra" iz Kaštel Kambelovca i sportskog društva "Jugovinil" nastaje nogometni klub Jugovinil pod patronatom istoimene tvornice. Devedesetih godina, nakon demokratskih promjena i stvaranja hrvatske države, vraća se staro ime GOŠK i tradicionalna crveno bijela boja kluba. Danas nogometni klub GOŠK Kaštela u svim uzrasnim kategorijama i nogometnoj školi broji oko 400 članova. Samih natjecatelja ima 12 kategorija, od seniora, juniora, kadeta, pionira, pionira 2, mlađi pioniri, mlađi pioniri 2, početnici, početnici 2, mlađi početnici, cure i veterani. Klub ima i nogometni vrtić, što je jedinstveno na ovom području.
O sadašnjem stanju u nogometnom klubu GOŠK razgovarali smo sa sadašnjim predsjednikom Tonijem Tarašićem i Marijom Jurišićem članom uprave kluba.
Kako je biti predsjednik jednog kluba koji vuče stoljetnu tradiciju nogometa u Kaštelima?
''Ja sam u klubu 12 godina, a zadnje dvije i pol godine sam predsjednik. Kao i svi moji prethodnici želim i težim prema tomu da nešto ostavimo za generacije koje dolaze iza nas. Velika mi je čast biti predsjednik kluba s tolikom nogometnom tradicijom, i moram odmah napomenuti kako smo mi svi u upravi kluba volonteri i svi ovo radimo iz ljubavi prema klubu, nogometu i našem malom mistu'', pojašnjava Tarašić.
Puno toga se promijenilo od samih početaka do danas u klubu. Puno toga se izgradilo, i puno se radi na poboljšanju uvjeta rada, treniranja.
''Tako je. Od one početne livade na kojoj su igrali prije 100 godina do danas je puno toga napravljeno. Napravili smo novi teren, upravnu zgradu, koju iz godine u godinu uređujemo. Imamo u planu do kraja godine natkriti tribine, barem jedan dio. U zadnjih dvadesetak godina napravio se teren s umjetnom travom, mali poligon s umjetnom travom i popularni kavez. Sve to smo, uz pomoć partnera i prijatelja kluba, napravili kako bi djeci omogućili bolje treniranje. Želimo da naša djeca budu dobra u školi, ali isto tako želimo da stignu i trenirati.
Svaki nogometni klub ima probleme koji ih muče. Što muči GOŠK?
''Mislim da se naši problemi ne razlikuju od problema ostalih klubova. Najčešće imamo probleme s terenom i financijama, ali ja bih više rekao da su to izazovi s kojima se svakodnevno susrećemo. Zahvalio bih se ovom prilikom Gradu Kaštela i gradonačelniku Denisu Ivanoviću kao i Zajednici športskih udruga Kaštela koji imaju sluha i koji prepoznaju važnost sporta za odgoj te u proračunskim mogućnostima nas prate na putu poboljšanja infrastrukture. Ne smijemo zaboraviti ni sponzore, donatore i prijatelje kluba koji uvijek pomognu koliko mogu. Želimo srediti seniorsku svlačionicu i svlačionicu za suce, salu za sastanke, ložu. Nekad nam nije ni potrebna materijalna pomoć nego pomoć u radu, naših simpatizera kluba''.
Gošk je u trećoj ligi Jug. Ima li tendencija prelaska u drugu ligu.
''Jeste li kada upoznali sportaša koji ne teži pobjedi? Uvijek postoje ambicije u našem klubu, jer ambicija nas gura dalje. Već par godina smo u ovoj ligi i podizanjem kvalitete uvjeta za treniranje, kojem težimo iz godine u godinu, kao što je postavljanje umjetne trave na pomoćno igralište kojemu se nadamo u skorije vrijeme, natkrivanje tribina, uređenje novih svlačionica su preduvjet za dodatno povećanje broja članova. Želja nam je dovesti što više djece u naš klubu, kako bi trenirali, kako ne bi bili na ulici jer mislimo kako imamo dosta sadržaja za kvalitetan odgoj jednog budućeg nogometaša i kada dođe trenutak za napredak NK GOŠK Kaštela će biti spreman na taj iskorak", pojasnio je Jurišić.
Zadnjih godina GOŠK je obogatio svoje redove poznatim trenerima.
''Tako je. Tomislav Bušić je došao kao igrač ali i kao naš trener omladinskog pogona. Sada je u igračkoj mirovini ali je voditelj omladinskog pogona, trener Juniora i pomoćni trener za Seniore. Goran Jozinović, hajdučko srce o kojem ne treba puno govoriti. On je za sve što je potrebno u klubu. On svako jutro na treningu svako dijete poljubi i izgrli. Djeca ga obožavaju iako je strog kao odgajatelj i trener. Siniša Jalić trener prve momčadi koji je bio voditelj omladinske škole Hajduka, pomoćnik Ćiri i koji je vodio prvoligaške klubove je već četvrtu godinu trener Seniora. I on sa svima nama radi na podizanju razine kluba kao i poboljšanju kvalitetu škole nogometa. Tu su i Ante Topić kao trener vratara, Duje Vučemilović Grgić i Toni Pezo s ogromnim prvoligaškim i inozemnim iskustvom, Damir Roso koji je predavač na akademiji HNS-a, Ante Rajčić, trener koji otkriva talente poput Pašalića i Livaje. I da ne zaboravimo naše mlade snage, perspektivne trenere Ozanu, Milu, Eugena i Juru. Iz naše škole je poniklo puno dobrih nogometaša, kao Mario Pašalić, Ivica Vastić, Slaviša Žungul, Marko Livaja, Antonio Milić, Branimir Cipetić, Mario Ćurić i mnogi drugi.
Iz ovog razgovora da se zaključiti kako vas sve veže ogromna ljubav za klub i da sve radite srcem, za dobrobit nekih novih generacija.
''Tako je! svaki naš potez je promišljen i svi radimo volonterski. Većina nas je na neki način vezana za klub, i svi smo kao jedna velika obitelj. Mislimo kako se uspjeh jednog kluba može mjeriti po kompaktnosti njegovih članova, od vrtića do veterana. Mi imamo veteransku sekciju koja broji oko 40 članova, i po brojnosti je među najbrojnijima u Hrvatskoj. Ima članova koju su tu skoro 40 godina, od početnika do veterana. Bez veterana je teško zamisliti bilo što u klubu. Oni su naši volonteri, redari na utakmicama kao i ispomoć na radnim akcijama, a sve to proizlazi iz ljubavi prema klubu. Veteran GOŠK-a nije nužno i igrač, jer se veterane bira po karakteru''.
Moji domaćini su me proveli kroz upravne prostorije GOŠK-a gdje sam mogla razgledati razne pehare, medalje i zahvalnice koji je ovaj klub osvojio, a isto tako sam se uvjerila i u istinitost navoda o tome kako se ovaj klub iz dana u dan razvija. Dodatne svlačionice za suce s tuš kabinama su skoro gotove, također, sala, a na nogometnom terenu se održava trening seniora, a na sporednom terenu su se igrala djeca koja su imala trening u 4 sata, a tu su ostala skoro do 8, što još jednom potvrđuje činjenicu kako ovaj klub okuplja djecu i motivira ih. Osjetila sam neku finu pozitivnu energiju, koja se osjećala i kod seniora dok smo prolazili pored svlačionica.
I za kraj našeg razgovora, koji su ciljevi i nadanja GOŠK-a za narednih 100 godina.
''Cilj našeg kluba je opstati još barem 100 godina. Odgojiti još puno generacija, iako smo mi u Kaštelima najmlađi klub. Imamo sućurački Jadran koji ima 102 godine, i Val iz Starog koji ima 112 godina. Svi živimo od jednog Grada, škole nogometa, sponzora i prijatelja kluba, a posebno roditelja koji su odabrali baš naš klub za svoje dijete. Ovom prilikom želim zahvaliti svima njima koji su godinama uz nas, koji nas podupiru, guraju, daju vjetar u leđa. Da je lako, nije, ali tu je ogromna ljubav prema klubu, mistu i nogometu, i tu prestaju sve daljnje kalkulacije. Ne kažem da naša uprava nema bučne sastanke, i da se uvijek slažemo u svemu, ali trudimo se pronaći najbolji put za naš GOŠK, i evo 100 godina nam dobro ide, pa nek se tako nastavi i narednih 100'', veselo je zaključio predsjednik Tarašić.
