Splitsku regiju, uključujući i Kaštela, pogodio je jak potres. U Osnovnoj školi Ostrog došlo je do urušavanja kemijskog laboratorija te je izbio i požar. Hitne službe morale su odmah na teren kako bi izvukli potencijalno ozlijeđene i zatrpane.
Takav se scenarij danas odrađivao na vježbi Civilne zaštite i svih hitnih službi Kaštela, kako bi se ustanovila spremnost za ovakve tragedije, ali prije svega razina koordiniranosti među službama. Zasigurno se dio građana koji nije znao da se događa vježba zabrinuo, sirene, vatrogasna kola, HGSS, policija, Hitna pomoć, sve je to dolazilo pred školu u Lukšiću. A tamo su se najbolje zabavljala djeca, koja su uspjela dobiti slobodno od nastave na kakvih sat vremena, uvijek je to dobrodošlo u tim godinama. Sa zanimanjem su pratili s igrališta što se događa, a pravo veselje i cika uslijedili su kad je iz terenca HGSS-a izašla Eza, crna njemačka ovčarka i potražni pas, koja je bila prava razigrana zvijezda ove vježbe. Eza je pronašla što je trebala, a nakon toga se zabavljala s igračkom i stoički trpila pa i malo uživala u maženju djece, ali i odraslih. Mala digresija, crni njemački ovčari su generalno jako slični običnima, samo se razlikuju po boji krzna, jasno, piše portal grada Kaštela.
Sama vježba trajala je malo preko pola sata, razočaralo je to donekle djecu, nadali su se da će biti i duže, sve je bolje od fizike ili engleskog. "Bilo je dobro ovo, samo mi je žao da nisam stigao pomaziti psa, a i moglo je dulje trajati", priča nam mali Marko. Službe su bile zadovoljne, posao se odradio kako se i očekivalo. Moramo ipak zapaziti jednu stvar, Hitna pomoć se nije dugo zadržavala, kratko su se pokazali i odmah otišli natrag na svoje dežurstvo. Jednostavno ih nema dovoljno da nisu zbilja operativno na raspolaganju. No, to je pitanje hrvatskog zdravstva i to će se morati rješavati na državnoj razini.
Pitali smo Grgu Puljasa, zamjenika voditelja ispostave Kaštela HGSS, kao i voditelja ureda ispostave Split, za komentar o vježbi.
"Ovakve vježbe se rade periodično, kako bi se provjerila spremnost svih službi, a pogotovo koordiniranost. Na velikim katastrofama i nesrećama sudjeluju brojne službe i dobro je na ovakvim vježbama vidjeti tu komunikaciju i koordiniranost. Nakon vježbi slijedi analiza i popravljaju se segmenti koji su se možda pokazali neefikasnima."
Zanimalo nas je i je li teže spašavati po brdima i planinama, ili ovako u razrušenim objektima.
"Sve ima svoje specifičnosti, ovo danas je ipak vježba i sve je predviđeno elaboratom. Međutim, iskustvo s pravih katastrofa pokazuje koje su prepreke ju tim situacijama. Mogu se prisjetiti kad smo prvi dan petrinjskog potresa već bili gore. Situacija bude kaotična, velik broj ozlijeđenih, velik broj ljudi kojima treba pomoći. Nedostaje i informacija i onda je najbitnije prijašnje iskustvo iskoristiti na najbolji način. Najteže je tada organizirati, svoje snage pa onda i koordinaciju s drugima, da imate kvalitetne podatke. Tek tada se na terenu mogu određivati prioriteti, ako nemate komunikaciju, pogotovo na terenima koji nisu vaši domicilni, jako je teško uspostaviti smislen rad. Organizacija je dakle najteža, a onda ovaj operativni dio, to je onda već sve poznato, zapravo je svejedno jesu li ruševine, planine ili nešto drugo."
