Predsjednici države, Sabora i Vlade te drugi dužnosnici u crkvi sv. Marka nazočili su misi za Domovinu koju je predvodi zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u ponedjeljak 25. lipnja 2018. godine u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu euharistijsko slavlje za Domovinu prigodom Dana državnosti u zajedništvu s apostolskim nuncijem u RH mons. Giuseppeom Pintom, vladikom križevačkim mons. Nikolom Kekićem, vojnim ordinarijem u RH mons. Jurom Bogdanom, biskupom hvarskim mons. Petrom Palićem, tajnikom u Apostolskoj nuncijaturi mons. Januszom Blachowiakom, župnikom na Gornjem gradu preč. Vladimirom Magićem i okupljenim svećenicima.
U uvodu homilije Kardinal je naveo da ovaj dan spomena, koji nas okuplja u vjerničkome zajedništvu, povod je da jednu važnu zemaljsku stvarnost, državu, promotrimo u svjetlu Kristova otajstva i da u njoj nastojimo prepoznavati svoj kršćanski poziv, svoju ovozemnu sudbinu i odnose prema drugim ljudima u svjetlu vrjednota koje obuhvaćaju životnu cjelinu.
Dan hrvatske državnosti uvijek iznova potiče na obnovu zahvalnosti Gospodinu i svima koji su svojim žrtvama pridonijeli ostvarivanju slobode naroda, izgradnji mira i pravednosti, da bi život bio otvoren punini svoga smisla. No, ovo je ujedno i dan koji poziva na obnovu odgovornosti što je kao građani i kršćani imamo za hrvatsko društvo i Hrvatsku domovinu, osobito u trenutcima nejasnoća, previranja i prijetnja kojima se utemeljujuća polazišta pokušavaju zamagliti ili dokinuti.
Tumačeći evanđeoski ulomak u kojem sugovornici Isusu postavljaju pitanje o dopuštenosti davanja poreza caru, a što se često tumači kao polazište za razlikovanje između političkih i vjerskih sustava, Kardinal je pozvao na dublje promatranje Isusova odgovora, jer Isus odgovara polazeći od onoga što svi mogu vidjeti, od lika i natpisa na kovanici koja mu je pokazana, ali mijenja riječ dopušteno u imperativ: Podajte caru carevo. "Posrijedi je nešto što treba učiniti, što je djelo pravednosti. Isus govori o slici vladara, koja je simbol, te upozorava da zajednički život ljudi treba ustroj, treba ustanove, kako političke i gospodarske, tako i društvene i vjerske, koje uređuju i štite određene vrjednote, zemlju i domovinu, a time i život građana. Nije dopušteno i nije pravedno zanemariti te prisutnosti. Nijedna vremenita zbilja, nijedan politički, društveni ili gospodarski sustav nikada nije savršen. Može i mora se poboljšavati i jačati u korist čovjeka, u dijalogu i suradnji između nositelja vlasti i građana, zauzimanjem, umnošću, poštivanjem zakonitosti i hrabrošću, a ponajviše moralnom ispravnošću. To zahtijeva pravednost. No, postoji dublja i korjenitija pravednost na koju Isus upućuje riječima: Podajte Bogu Božje. Premda govori na temelju tadašnjega konkretnog sustava vlasti, njegova riječ seže puno dalje, kada uvodi u odgovor ono što pripada Bogu. A njemu pripada sve stvoreno, na poseban pak način čovjek koji u sebi nosi sliku svoga Stvoritelja.
Dati, štoviše vratiti Bogu ono što mu pripada, znači davati svjedočanstvo o Božjemu daru koji je u nama. Isusu je ponajprije stalo do čovjeka koji je stvoren na Božju sliku. Isusove riječi nemaju polemičko značenje u odnosu prema zemaljskoj vlasti, niti u njima treba tražiti temelj za nepostojanje povezanosti vjere i političkoga života nekoga društva. Te su riječi u skladu s biblijskim naukom i s najvećom zapovijedi: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom, a bližnjega svoga kao sebe samoga! (usp. Mk 12, 30-31).
U Isusovom odgovoru uključeno je prepoznavanje dvaju zasebnih područja, vjerskoga i političkoga, ali Isusova riječ ima dublje značenje. Car je, u ondašnjem Rimskom carstvu, nastojao zauzeti mjesto Boga. Ta je napast, u ovom ili onom obliku, trajno prisutna u svijetu vlasti; kako u pojedinaca, tako i kod interesnih lobija te skrivenih središta moći."
Isusov odgovor sadrži ovu poruku: samo Bog je Bog i nijedna druga osoba ili stvar na svijetu ne smije zauzeti Božje mjesto. Nositeljima vlasti povjerena je briga za ljude kojima i oni pripadaju. Igra riječi sa slikom i natpisom carevim postaje jasnija. Car vlada nad ljudskom slikom, on upravlja onim što je ljudsko. On je odgovoran za zajedničko dobro, ali će biti suđen na temelju onoga što je učinio sa "slikom Božjom", to jest s čovjekom. Isus prokazuje s jedne strane idolatriju, kojom se čovjeku pojedincu ili skupinama, daje mjesto koje pripada Bogu, a s druge strane prokazuje iskrivljavanje i sužavanje čovjeka na neki od oblika robovanja, odnosno zatvaranje čovjeka u samo zemaljsko.
Istaknuvši da ovogodišnji Dan državnosti slavimo u ozračju dvadesete obljetnice beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca, kojega nam je sveti papa Ivan Pavao II., onog povijesnog dana za život Crkve i naše nacije, dao kao svojevrsni kompas da bi se znali orijentirati, Kardinal je naveo tri poticaja ključna za život našega naroda: poštovati savjest, njegovati nadu te ljubiti Domovinu i ostati u njoj.
"Snaga neke zajednice očituje se u slobodi, usklađenoj s Božjom voljom, a sloboda svoje najjače uporište ima u slobodi savjesti. I za našu Hrvatsku je upravo u tome njezina snaga. Stoga je pogubno slušati svjedočanstva kada se u gospodarskome, političkome ili pak kulturnom životu savjest drugoga čovjeka ne poštuje. Znamo da postoje razni načini ucjenjivanja ljudi, pritisaka na savjest, obrazloženja koja su spremna žrtvovati savjest radi navodnih viših ciljeva. No, samo Bogu dugujemo konačnu poslušnost. To je zadnji korak u bespomoćnost koju osjećaju pojedinci, a zatim i čitave skupine, osjećaj bespomoćnosti pred umreženim strukturama koje nadilaze granice stranaka i država, a koje onemogućuju živjeti hrvatsko zajedništvo i poticati napredak, buditi snagu za dobra djela."
Podsjetivši da se u Radnome dokumentu što ga je papa Franjo dao za 15. Redovitu opću sinodu biskupa o mladima, koja će se održati ujesen ove godine, nalazi i pitanje: "Kako mladi čovjek može biti prorok nade u svijetu u kojemu vladaju korupcija i nepravda?" (u broju 78.), Kardinal je istaknuo da mladi osjećaju potrebu za blizim Bogom koji po svojoj milosti donosi pouzdanu nadu u njihovu krhkost, u njihovo življenje koje se lako lomi. "Upravo oni trebaju čvrste oslonce kakve možemo i dalje naći u ljudima koji su branili Domovinu, dok je u njoj razarana svaka mogućnost života, a ponajviše nada. No, kada se sustavno urušava smisao, kada se ponavljano susrećemo s postupanjima koja zatvaraju vrata dobru, tada se svaki put čini neprohodnim i svaki odgovor nedostatnim. To naročito pogađa mlade naraštaje, koji vape: Ne oduzimajte nam nadu!"
Navevši nepokolebljivu ljubav koju je prema svojem narodu pokazao bl. Alojzije ostajući s njime do kraja svog života, Kardinal se osvrnuo na problem iseljavanja iz Hrvatske, osobito mladih školovanih ljudi i čitavih obitelji, zbog ekonomskih razloga: "Ima ljudi koji ne pronalaze drukčiji način preživljavanja, i znam da im je teško ostaviti svoj dom i zavičaj, ljude i razne povezanosti. No, ima onih koji mogu birati, a koji svojim ostankom pomažu i drugima. Treba jasno reći da se ljubav toliko puta očituje ostajanjem. Za nas kršćane to je ostajanje ponajprije uz Boga, ali i uz druge ljude; ostajanje u svome pozivu, ostajanje uz Domovinu.
Poziv da djelotvorno ljubimo Domovinu i da se za nju zalažemo suočava nas s raznim izazovima. Ponekad se stječe dojam da se u određenim krugovima sustavno i suptilno promiče ruganje Domovini s pozivima da se je napusti. A istodobno su naši ljudi kao dobri radnici hvaljeni u europskim zemljama, naše se stručnjake školovane na hrvatskim učilištima rado prima u razvijenim zemljama, naši mladi sportaši postižu svjetske uspjehe, brojni turisti dive se bogatstvu naših prirodnih ljepota i hvale gostoljubivost naših ljudi. Naša je Domovina obdarena plodnom zemljom, čistim vodama, sinjim morem i plodovima od kojih se mnoge jeftino izvozi u inozemstvo da ih se ondje obradi i vrati nama da bismo ih skupo kupovali. Nameće se stoga pitanje: što je ono što u nas usporava željeni napredak? Nažalost, silnici i sebične interesne skupine skloni su lomiti svaku novu iskru nade, obeshrabrujući pokušaje da se gradi na istini.
Kao službenik Crkve nemam pretenzija ulaziti u stručnu prosudbu, na što su drugi pozvani. Samo spominjem neka pitanja koja toliki ponavljaju: štiti li naše zakonodavstvo na gospodarskom području malog čovjeka ili interesne skupine i lance moćnog kapitala? Zašto toliki u dobronamjernim pokušajima nailaze na nerazumljive zapreke te obeshrabreno posustaju? Suočava li se hrvatsko društvo na institucionalnoj razini studijski, ozbiljno i politički djelotvorno s demografskom krizom u kojoj se nalazimo? Podajte Bogu Božje, kaže Isus. Dok nam to govori sjetimo se one njegove riječi: Ostanite u meni i ja u vama; ostanite u mojoj ljubavi.
Homiliju je Kardinal završio molitvom za Hrvatsku domovinu.
