Đordana Barbarić, predsjednica splitske udruge Most koja brine o beskućnicima objavila je post u kojem se osvrnula na humanost grada i njegovih građana.
Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:
'Sinoć u jednom kratkom tv nastupu, naš splitski novinar Ivan Kaštelan, više puta mi je postavio pitanje o udruzi MoSt 'kako to da u Splitu svi pomažu', 'kako to da je vaša socijalna samoposluga stalno puna', 'kako to da je cili grad prigrlio beskućnike'... i šta bi u ovom gradu prominila?
Nisam uspila u par minuta reć: “Zato jer je Split 'grad slučaj'! Zato smo uspili!
Nije lako objasnit, a ne ispast patetičan kako nema grada na kugli zemaljskoj koji pomiri na običnoj humanitarnoj akciji i 'live i desne i centar', i one vrtićke dobi i one preko 90 godina... i to tisuće njih u prikupljanju i prodaji knjiga, ploča i starudija... i još se bilježe na sudjelovanje godinu dana unaprijed! Stvarno grad slučaj!
Je, zato smo grad slučaj jer skoro puno desetljeće tisuće ljudi ovog manitog grada kuha večere za beskućnike! I donose ih svaku večer u maniri najboljih restorana!
Grad slučaj smo jer tonu hrane pred Božić, devet godina zaredom, organiziraju četiri 'luda' novinara! I u tome dignu na noge sve sportske klubove i stotine sportaša i sportskih legendi Splita! Napravili su to i danas! Opasni luđaci!
Grad slučaj smo jer nema osnovne i srednje škole koja nema volontersku grupu i učenike motivirane da pomažu gdje god i komu god treba!
O da, grad slučaj smo i zato jer svaka sastavnica splitskog Sveučilišta godinama petkom kuha za beskućnike! I dekani, profesori i studenti serviraju u prihvatilištu! Nenormalni likovi, stvarno!
Grad slučaj smo jer na poziv na edukaciju za čitanje priča za djecu na Dječjem odjelu splitske bolnice odazove se preko noći 600 ljudi...muškaraca i žena! Stvarno pacijenti!
Opasan smo grad slučaj jer u doba covid ludila restorani besplatno kuhaju za sve koji nemaju jedan topli obrok u danu a kad nema mjesta za smještaj žrtava obiteljskog nasilja, ljudi nude svoje prazne apartmane!
Ima toga još al rugat će mi se da živim u paralelnom svemiru i da ne vidim kako je Split goli...
Vidim štošta šta nije dobro i može bolje al volim za dišpet mantrat ovo 'vrhunaravno' dobro! I jer mi pogled na današnje pune kamione hrane na poljudskom stadionu za socijalnu samoposlugu daje to za pravo! I jer mi je pun kufer razapinjanja naslovima kako ništa ovde ne valja i treba zbrisat šta prije i šta dalje!
Je, opasno smo nenormalni! I ozbiljan smo grad slučaj! Al u onom dobrom i solidarnom! Samo to ne govorimo dovoljno puno i često ka’ ovo šta se piše u Sabranim djelima kronike 92', objavila je.
