Kulturno umjetničko društvo Jedinstvo osnovano je prije 101 godinu i prošle je godine svoj veliki jubilej proslavilo u Spaladium Areni veličanstvenim nastupom s 420 izvođača. Za ovo društvo malo je reći – kulturni gigant. U proteklom stoljeću, a dobrim dijelom i ovom odgojili su preko 15.000 plesača, svirača ili pjevača. Pod njihovim svodovima odgajali su se i stasali Jakov Gotovac, Josip Hatze, Silvije Bombardelli, Ljubo Stipišić, Ivo Tijardović... da ne spominjemo živuće glazbenike koji su ponikli iza teatra, u samom centru Splita. Čuvaju kulturnu baštinu sa sedam nematerijalnih dobara pod zaštitom UNESCO-a. Čuvaju Splitski ples, nošnju, glazbenu notu, instrument i pjesmu. Baštine ono najvrjednije kulturno dobro s kojim smo se rađali i umirali. Blago koje su u riznicu pohranili svi oni koji su kroz Jedinstvo prošli, ostavili trag. Da ne spominjemo silne nagrade za njihove izvedbe.
No sudba kleta ne da im mira. Više desetljeća djeluju u prostoru koje im je dodijelio Grad, njemu najam i plaćaju, a ta je imovina u prošloj državi nacionalizirana, u ovoj denacionalizirana i vraćena vlasnicima. Radi se zapravo o dva prostora i dva različita vlasnika, jedan za plesače a drugi za svirače i pjevače. Vlasnici su nakon 17 godina tužakanja dobili drugostupanjsku presudu Suda da mogu natrag u svoje prostore. Jedinstvo čeka da mu najave deložaciju. I što i kako onda, rješenja na pomolu nema. Već dugo nema.
Dugo su kucali na vrata gradske Uprave i kad bi se rješenje i naziralo, nestalo bi u jutarnjoj magli dan poslije. “Hoćete podrum, imamo sklonište, evo vam stan“ – stizale su poruke iz Banovine. A zapravo ništa nije bilo rješenje za Jedinstvo. Bilo je riječi o prostoru na Trgu Hrvatske bratske zajednice pa nije realizirano zbog loših uvjeta ugovora za KUD, pa čak i bedem Priuli, mletačka nasljeđevina obitelji Pavlović, također nacionalizirana i čeka denacionalizaciju. Jedna šibenska agencija je napravila projekt zvan „Posjetiteljski centar“ koji bi Bedem stavio u funkciju Jedinstvu, ali i drugim kulturnjacima Grada, no Priuli jest državna imovina, ali u procesu vraćanja stvarnim vlasnicima. Dakle, opet račun bez krčmara. Ne može se reći da gradski oci, od Slobodana Beroša preko Ive Baldasara do Krstulovića Opare nisu razumjeli problem i tražili rješenje, ali kao da je nedostajalo više angažmana kako svih gradonačelnika tako i odjela koji o tome brinu. Postojao je i plan Urbane aglomeracije Splita u koju su upali folkloraši na većoj razini gdje bi se prostor pronašao i problem dugoročno riješio. Ne samo za Jedinstvo. Ništa od projekta, ništa od kulturne urbanizacije Splita.
A onda se preuredio bivši Hrvatski sokol u Tončićevoj u Hrvatski dom Split, ali ni tamo nema mjesta za Jedinstvo. Čak ni na četvrtom katu gdje se nalazi probna dvorana s parketom.
U međuvremenu Jedinstvo plaća Gradu najam za prostore iza kazališta, za te iste prostore vlasnici traže dug za neplaćeni najam? Potraživanja su višegodišnja, 40.000 kn plus kamate. To je za Jedinstvo puno pa iz Banovine poručuju: Mi ćemo to platiti!
A Društvo koje ima svoje troškove, od najma prostora, plaće za učitelje, turneja, nošnje i glazbala jedva krpi kraj s krajem. Od Grada dobije 30.000 kn godišnje, za proslavu stote obljetnice prošle godine „čak“ dodatnih 10.000 kn. Nešto svojih usluga prodaju kruzerima, nešto plati TZ Splita, a to je sve tanko.
I smrknuto lice Emina Sarajlića, predsjednika KUD Jedinstvo govori više od riječi.
- Gdje ćemo kad nam rješenje o deložaciji stigne na vrata? Gdje s 400 članova KUD-a, glazbalima, nošnjama?
Gdje s našom mladeži? Kako ćemo plesati naša kola? Gdje će se čuti naša mandolina?
Mi smo tvoja povijest Splite, zar ćeš nas se tako lako odreći?