- Jesam li zvao? Više ne zovem. Nema koristi. Ovako mi je tri puta na dan - tužna je priča vozača splitskog Centra za autizam.
I nije gradska uprava osigurala parkirno mjesto za tog vozača već za sve one koji ionako muče svoju svakidašnju muku. Tridesetak metara dalje, u Rendićevoj je taj Centar. Odgajaju, obrazuju, rehabilitiraju i skrbe za djecu i odrasle s poremećajima autističnog spektra. I zato su dobili to slovo P, prvo mjesto do raskršća kako bi sigurno došli do Centra.
Ali ima tih papana kojima je P znak za POGODIJOOOO prazno misto za parkirat se. Da je bio znak T rekao bi sebi TOOOO, za TEERENCEE je. Lako ću ja za donju tabelu. Mala slova su za male ljude.
"Dovoljno su ga puta izvozali i ..."
I koga nije zvao vozač Centra za autizam? Nije zvao ni gradsko Prometno redarstvo, ni Operativni komunikacijski centar PU splitsko - dalmatinske ni Prometnu policiju. Dovoljno su ga puta izvozali i zaključili, pazite sad!, da se prometno - javna površina, koja je ovako označena, smatra da je privatna, te se stoga na nju ne može primijeniti Zakon o sigurnosti prometa na cestama. A to znači, da nema pauka, ni Boga tvoga, koji bi makao papana s mjesta za kombi Centra za autizam. Jedino što se da napraviti je fizička prepreka sa bravom.
Ima još tih mjesta, privatnih, a sve naše, gdje je Grad išao u susret potrebitima, recimo kao gospodi iz samostana sv. Frane. Ljudi su uvjereni da će im fratri pomoći osigurati mjesto u raju, šta je normalno. Pa sebi su već osigurali mjesto za parking. Probajte vi ostavit auto na to mjesto. Mogli bi brzo vidit ima li u paklu ekipe.
