Prvi je pravi turistički vikend ovog ljeta – sudeći prema gužvama na autocestama, trajektnim pristaništima, zračnim lukama, ne smetaju nam visoke cijene hrane i usluge u našim turističkim destinacijama. No gotovo nerješiv problem je i dalje radna snaga u turizmu.
- Krenulo je, ponovno smo se napunili, bila je ta mala rupica u šestom mjesecu, ali zadovoljni smo. Brojke su dobre, lipanj će u konačnici biti vjerojatno na nivou lanjskog, a prvih šest mjeseci jako dobri, rekao je za HRT Goran Fabris, predstavnik investitora u turizmu.
Marijan Starešinić, predsjednik Udruge ugostitelja, naglasio je kako problem manjka radne snage kod nas traje već godinama.
- Svi naši kadrovi koji su bili konobari, kuhari, otišli su van u vrijeme COVID-a, zbog toga što su ljudi dobivali 4 tisuće kuna plaću, a to im je eventualno bilo dovoljno samo za stan. Pošto nisu od toga mogli živjeti, oni su svoj put potražili drugdje, rekao je Starešinić.
- Ugostitelji su radili jedan obračun gdje je izišlo da su između 2022. i 2023. cijene povećane za 17%, a 2023. je imala 12% manji dobitak nego 2022. Prema tome, tu nema izlaza na ovaj način. Tu će se morati nešto promijeniti, država mora nešto učiniti, naglasio je Starešinić.
Čemu ulaganja ako nemamo radne snage?
- Ne možete platiti isto konobara koji služi kavu od euro i pol i konobara koji služi kavu od dva i pol ili tri eura. Najbolje prolaze radnici u kvalitetnijim objektima s četiri ili pet zvjezdica. Ako odete do Rovinja, vidjet ćete da tamo još uvijek konobari vole doći, vole raditi. Kvalitetan gost, dobra napojnica, dobre plaće. Radi se devet mjeseci, deset mjeseci. Što je lošiji objekt, više morate paziti na trošak. Nije isto košta li noćenje 400 eura ili 200 eura. Dakle, ulaganja su između ostalog i preduvjet da bismo riješili problem nedostatka radne snage. Radnu snagu treba platiti, naglasio je Fabris za HRT.
Hrvatskoj se događa, kazao je, ono s čim se Zapad suočio mnogo ranije.
- Nekad su neki naši roditelji ili stričevi odlazili na Zapad. Danas smo mi ti koji trebamo radnu snagu. Našeg dobru konobara ili kuhara je skoro pa nemoguće zamijeniti, ali bez radne snage izvana, mislim da ćemo teško uspjeti izgurati ovu i buduće sezone, kazao je.
Smatra da bi trebalo nastaviti sa smanjenjem poreznog opterećenja kad je u pitanju radna snaga.
- Da se omogući liberalniji zakon, da se omogući onima koji žele raditi da možda rade i po 240-260 sati u sezoni, da se pomirimo s time da je jedan dio našeg turizma osuđen na relativno kratku sezonu, da će nam trebati još jedan ciklus, četiri do pet godina, da bi neki hoteli pogotovo na otocima mogli raditi barem osam ili devet mjeseci, kazao je Fabris.
