[dropcap]Z[/dropcap]a i protiv nošenja maske, za i protiv cijepljenja, za i protiv online nastave, to su teme oko kojih se u zadnje vrijeme vode rasprave u javnom, medijskom prostoru, na društvenim mrežama ali i za obiteljskim stolom. I svi imaju svoje mišljenje. Danas je važnije nego ikada imati mišljenje. Jedna moja, prati stranice „Probudi se“, „Istina i pravda“ i vjeruje da Bill Gates koristi cijepljenje kako bi kontrolirao umove. To je, naravno, glupost, ali ona ima pravo na svoje mišljenje. Svatko ima pravo na vlastito mišljenje, ali u situacijama koje zahtijevaju stručnu procjenu, važno je razlikovati osobne svjetonazore i stavove od znanja i na znanju temeljnih mišljenja. I upravo ovo me najviše smeta, pravo na mišljenje ima svatko o svemu, bez obzira na znanje, iskustvo i struku.
Za dobar dio ljudi na društvenim mrežama “pravo na mišljenje” znači „lupetati“ o temama o kojima nemaju ni temeljno obrazovanje. Čvrsto vjeruju da je njihovom „stručnom“ komentaru mjesto ispod teksta stručnjaka koji je cijeli profesionalni život uložio u svoju edukaciju. I stvarno, svatko može vjerovati u bilo koju glupost. Sasvim je jasno da je neznanje lako pokrpati „pravom na svoje mišljenje“, pročitati par naslova i pogledati par YouTube videa nego ga mukotrpno stjecati godinama. Problem nastaje onda kada netko očekuje da takvo mišljenje treba prihvatiti s poštovanjem i da mu treba dati javni prostor. Čak i kada je riječ o medicini, epidemiologiji, cijepljenju ali i psihologiji, odgoju djece, nogometu, zdravlju….
Živimo u doba interneta, YouTubea i društvenih mreža kad svaki Mate ima epidemiologiju u malom prstu. Bar to nije teško, pogleda par videa, ugugla broj zaraženih u Hrvatskoj 2019. i 2020. i eto ga na prvoj godini medicine, zbroji dva i dva, eto ga na specijalizaciji iz epidemiologije. Da ne spominjem skupinu ljudi koji imaju mišljenje o svemu i iskazuju ga baš uvijek, a pri tom su nužno i užasno isključivi. Oni imaju mišljenje o onome što vole, mišljenje o onome što ne vole, mišljenje o virusu, cijepljenju, maskama, distanci, psihologiji, nogometu, obrazovanju i odgoju djece, Severini, kreditima, ulaganjima, što se isplati, što se ne isplati, autima, pobačaju, kunama, euru, ženama, muškarcima i dr. Takve možete naći ispod svakog teksta/videa/bilo čega objavljenog na internetu. „Mišljenje je kao dup*, svi ga imaju“, riječi su Harryja Callahana. I bio je u pravu.
“To je moje mišljenje, ja na to imam pravo”
Imaš pravo na mišljenje, ali ako ono nema uporište u stvarnosti i nije zasnovano na provjerenim podacima, ako su zaključci pogrešni, ne očekuj da ga drugi prihvate s uvažavanjem. S današnjim stavom kako je svako mišljenje bitno, postalo je očito da svatko s otvorenim profilom na društvenim mrežama smatra da je dovoljno stručan i bitan a time i da se njegovo mišljenje mora uvažiti kao neosporivi autoritet. Osobno, ne bih pristala na operaciju u kojoj kirurg ne nosi masku i ne poštuje sve zdravstveno-higijenske mjere. I da bude pravi doktor, a ne samoprozvani stručnjak s društvenih mreža. Imati mišljenje, znači samo da ga imate. Iako ga je nekad bolje zadržati za sebe kad nemate nešto pametno za reći.
Ponekad mi se čini da osobe koje me najviše uvjeravaju u nešto zapravo očajnički traže moju potvrdu, kako bi i sami sebe uvjerili u to? Odgovor je to onima koji su me pokušali čvrstim podacima razuvjeriti da je Covid-19 izmišljena bolest. Oni vjeruju saborskom zastupniku koji tvrdi da su se sve vlade svijeta dogovorile proglasiti epidemiju kako bi unazadile gospodarstvo s ciljem ekonomskog porobljavanja naroda. U tome, po toj logici, sudjeluju gotovo svi svjetski epidemiolozi uvezani u zločinačku mrežu. Neki ljudi puno vole priče. Ali i ratove. Zapravo stalno ratuju, o čemu god je riječ, jer imaju svoje mišljenje.
Mislim da ljudi nisu zadovoljni s puno stvari u Hrvatskoj, a svoj otpor izražavaju nepridržavanjem mjera i cijepljenja jer sve je to „Stožer, HDZ, neću se cijepiti, neću nositi masku“. Iza toga su neki drugi razlozi koji se prenose na rat protiv cijepljenja i nošenja maski. Ljudi koji sebe smatraju „lijevim“ ili „desnim“ traže utjehu u vlastitom plemenu, jačajući svoja mišljenja o širokom rasponu pitanja od prava na pobačaj do zatvaranja dućana nedjeljom, preko javne potrošnje do protesta „Protiv cijepljenja ili Covid potvrda“.
Djeca nas gledaju i slušaju
Preplavljuje nas briga i strah, ljutnja, zbunjeni smo. Ako se mi odrasli tako osjećamo, ako je nama odraslima teško regulirati emocije, kako je tek djeci koja nemaju zrelost odraslih, koja nemaju životno iskustvo i razvijene strategije suočavanja sa stresom i razvijenu sposobnost kritičkog mišljenja?
