Potukla sam se u školi.
Starci se stalno svađaju.
Zatvaram se u sobu.
U školi lažem da se ništa ne događa.
Bojim se da će tata otići.
Često sam ljuta i ne znam zašto.
Pitam se kako je u drugim obiteljima.
Mislim da sa mnom nešto nije u redu.
Želim zaštititi mlađu sestru.
Čini mi se da smo sami na svijetu.
SAMO ŽELIM BITI DOBRO!
G.M. (15 god.) AGRESIVNA
Izbjegavam školu i druženja s prijateljima.
Mama ima rak.
Obavljam kućanske poslove i brinem o bratu.
Pokušavam biti što bolja da ne zamaram mamu svojim problemima.
Bojim se što će biti s mamom.
Čujem često tatu kako plače.
Ponekad mi se čini da će mi srce eksplodirati.
Strah me što će biti s nama ako mama umre.
Ne mogu disati.
Imam osjećaj da ću umrijeti.
SAMO ŽELIM BITI DOBRO!
P.Š. (13 god.) ANKSIOZNA
Porazbijao sam prozore u učionici.
Često gubim kontrolu.
Teško mi je sjediti na nastavi.
Svi mi se rugaju i govore mi da sam glup.
Ne želim ići u školu jer sam za sve kriv.
Imam osjećaj da mi je sve teže nego drugima.
Satima sjedim za knjigom, a ne mogu ništa zapamtiti.
Mislim da se mama i tata svađaju samo radi mene.
Ljuti me nepravda.
Mrzim školu.
SAMO ŽELIM BITI DOBRO!
K.S. (13 god.) HIPERAKTIVAN
Kradem.
Stalno sam u kvartu s ekipom.
Ne volim biti doma.
Mama nije dobro, samo spava.
Nemamo što jesti.
Počeo sam prodavati speed i travu.
Više ne idem u školu.
Ponekad mi se čini da ću eksplodirati.
Uzimam speed i pušim travu.
Dobro mi je samo kad ništa ne osjećam.
SAMO ŽELIM BITI DOBRO!
V.J. (15 god.) DELINKVENT
Govorim svima da je doma sve super.
Ali mama je rijetko kući
Neki nepoznati ljudi dolaze u naš stan.
Svi mi govore kako moja mama ne brine o meni.
Ne osjećam se sigurno.
Govorim svima da sam dobro i da je baš sve u redu.
Lažem da je zaštitim.
Nemam nikog osim mame.
Ja sam kriva.
Bolje da se nisam ni rodila.
SAMO ŽELIM BITI DOBRO!
R.B. (11 god.) LAŽLJIVICA
Ponekad ne izađem iz sobe cijeli dan.
Užasno sam tužan.
Otac me svakodnevno vrijeđa.
Voli sestru više od mene.
Prijeti mi batinama.
Ne znam kako se obraniti.
Nemam s kim razgovarati.
Želim pobjeći kao i mama.
Ne vrijedim.
Ja sam slabić.
SAMO ŽELIM BITI DOBRO!
I.Č. (17 god.) POVUČEN
Nije lako čitati svjedočanstva ovih mladih ljudi, zapravo još uvijek djece, o problemima koji ih muče i groznim stvarima koje svakodnevno doživljavaju. Nekako uvijek mislimo da se takve stvari događaju nekom drugom, ali mogu se dogoditi u svakoj obitelji, u vašem susjedstvu, djeci vaših prijatelja... Važno je ne okrenuti glavu, poslušati njihov poziv u pomoć i pomoći im.
Iako mnogi okreću glavu od takvih stvari, ima i onih koji to ne čine, koji su uvijek tu za one kojima je pomoć potrebna. Jedna od takvih udruga je Udruga MoSt koja već gotovo tri desetljeća djeluje s ciljem unaprjeđenja života djece, mladih, osoba koji žive u siromaštvu i beskućnika.
Udruga koja neumorno i nesebično pomaže onima kojima je pomoć zaista potrebna pokrenula je kampanju "Znaš li cijelu priču?" usmjerenu podizanju svijesti javnosti o predrasudama s kojima se suočavaju djeca i mladi s problemima u ponašanju.
Razgovarali smo s dopredsjednikom udruge. Ivo Puljek otkrio nam je sve o kampanji, ali i problemima koji muče mlade.
Zašto ste odlučili pokrenuti ovu kampanju? Kada je krenula i što joj je cilj?
- Djeca i mladi koji dolaze u našu Udrugu često doživljavaju različite "etikete" zbog svojih ponašanja koja su ponekad neprimjerena, neprihvatljiva ili ugrožavajuća za njih ili njihovu okolinu. Naziv kampanje "Znaš li cijelu priču?" govori upravo o tome da se iza svakog ponašanja krije puno kompleksnija priča i unutarnji svijet djece i mladih koji je manje vidljiv, ali njima izuzetno bremenit i težak, često opterećen brigama, strahovima i neugodnim doživljajima.
Želimo potaknuti razgovor o onom što ne vidimo – njihovim emocijama, uvjetima odrastanja i potrebama. Sama kampanja je krenula prošli tjedan, a neki od njenih ciljeva su otvoriti prostor za razgovor i suosjećanje prema izazovima koje ovi mladi pojedinci svakodnevno susreću te podići svijest javnosti o predrasudama s kojima se suočavaju djeca i mladi s problemima u ponašanju. Generalno želimo potaknuti razumijevanje i empatiju u društvu te pružiti podršku umjesto stigmatizacije.
Kampanja “Znaš li cijelu priču” provodi se u sklopu projekta „Od institucije do zajednice - promocija i razvoj izvaninstitucionalne skrbi na području UA Split“, a usmjeren je prevenciji institucionalizacije djece i mlađih punoljetnih osoba s problemima u ponašanju i promociji razvoja izvaninstitucionalnih socijalnih usluga u lokalnim zajednicama na području urbane aglomeracije Split. Projekt provodi Udruga MoSt u partnerstvu s Gradom Splitom. Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
S kakvim se sve danas problemima mladi susreću i na koji način im se može pomoći?
- Tijekom posljednjih godina u našem radu primijetili smo sve više djece i mladih s internaliziranim poteškoćama (anksioznost, povučenost, depresija, samoozljeđivanje, ideje o suicidu, pokušaj suicida, i sl.), kao i sve češće probleme ovisnosti npr.: video igre, internet, psihoaktivne tvari, cigarete, vape uređaji.
Kada govorimo o tome na koji način im možemo pomoći, vjerujem da nažalost u velikoj većini slučajeva smo mi ti koji govore i pomažu "iz svojih cipela", a rijetko slušamo i trudimo se sagledati svijet iz cipela djece i mladih. Važno je pustiti djecu i mlade da kažu što ih muči, koji su im problemi. Mlade treba saslušati. I ne im nuditi neka gotova rješenja ili nešto za što mi smatramo da bi bilo dobro. Biti uz njih, biti im podrška na putu koji možda nije lagan, ali dati im do znanja da smo tu za njih bez obzira na put koji izaberu. Jer ipak to je njihov put.
Tko je dužan pomoći mladima koje muče neki problemi? Često mnogi odvraćaju pogled od tuđih problema, računajući da to nije njihov posao. Zašto se ljudi tako danas tako ponašaju? Koliko je korona utjecala na nas da se držimo svatko za sebe i jesu li se u tom periodi problemi s kojima se suočavaju mladi zapravo produbili?
- U našem radu vjerujemo i zagovaramo važnost cijele zajednice u pružanju podrške u odrastanju djeci i mladima. Istraživanja govore o tome koliko je važna uloga zajednice koja može podržati djecu, mlade i obitelji kojima je podrška potrebna. A zajednica smo svi mi. Korona nije olakšala stvari kad je u pitanju društvena interakcija. Izolacija i mjere fizičkog distanciranja doprinijele su udaljenosti među ljudima.
Što se tiče mladih, mnogi su imali problema s gubicima socijalnih kontakata, neprilagođavanjem na online nastavu i smanjenjem mogućnosti za zapošljavanje ili stjecanje iskustva. No, isto tako, mnogi mladi su pokazali iznimnu prilagodljivost i inovativnost, koristeći tehnologiju za održavanje veza, učenje i čak započinjanje vlastitih projekata. Situacija je složena, ali često ima i svijetlih strana u obliku jačanja zajedništva i solidarnosti.
Često reagiramo kad je već kasno. Kako prepoznati da je nečije ponašanje zapravo poziv u pomoć? Kakva su to sve ponašanja? Što bi nam trebalo biti alarm da nešto nije u redu i da je nekome hitno potrebna pomoć?
- Dobar je pristup biti pažljiv prema ljudima oko sebe. Ponekad, znakovi da netko treba pomoć mogu biti suptilni. Ako primijetiš promjene u nečijem ponašanju, poput povlačenja, promjena u raspoloženju ili smanjenja interesa za stvari koje su ih nekad veselile, to može biti znak da nešto nije u redu. Također, drastične promjene u spavanju ili prehrani, izoliranje od drugih i gubitak interesa za aktivnosti koje su prije voljeli mogu ukazivati na potrebu za podrškom.
Ako primijetiš da netko često izražava osjećaje tuge, bespomoćnosti ili beznadnosti, to su također alarmantni znakovi. Ponekad ljudi šalju tihe signale, poput promjena u govoru, gestama ili izražavanju emocija. Ako imaš osjećaj da nešto nije u redu, iskreno izrazi svoju zabrinutost i ponudi podršku. Ponekad ljudi neće izravno reći da im je potrebna pomoć, ali pažljivim osluškivanjem možeš uhvatiti te znakove.
Otvaraju li se mladi ljudi s problemima drugim osobama, koliko često traže pomoć i gdje je mogu potražiti?
- Mladi ljudi često prolaze kroz razne izazove, i otvaranje s problemima može biti ključno za njihovo emocionalno blagostanje. Mnogi se mladi ljudi osjećaju slobodno dijeliti svoje probleme s prijateljima, obitelji ili učiteljima. No, važno je napomenuti da se ljudi razlikuju i da neki možda nisu skloni dijeljenju svojih problema.
Mladi ljudi također mogu tražiti pomoć putem različitih resursa, poput stručnih suradnika u školama, terapeuta, ili čak online zajednica gdje mogu ostati anonimni. Edukacija o mentalnom zdravlju također postaje sveprisutnija, što može potaknuti mlade ljude da prepoznaju važnost brige o vlastitom mentalnom zdravlju i traženje pomoći kad je potrebno.
Nekako najviše Udrugu Most percipiramo kroz pomoć beskućnicima, no ona provodi programe selektivne i inducirane prevencije i tretmana problema u ponašanju djece i mladih i pruža postinstitucionalnu podršku mladima koji izlaze iz alternativne skrbi. Koliko mladih ljudi se odlučuje kod vas potražiti pomoć? Otvaraju li se teško?
- U sklopu sva tri programa koje provodi naš Centar podrške trenutno je uključeno 64 djece i mladih. Najčešći način njihovog uključivanja su preporuka od strane stručnih službi škole, Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili se roditelji samoinicijativno jave.
Kad djeca i mladi prvi put dođu u Udrugu, zbog straha od mogućeg osuđivanja zna se pojaviti početni otpor i smatraju kako njima tako nešto nije potrebno. I to je skroz ok. Uvijek ih potaknemo da daju priliku i nakon toga odluče ako žele nastaviti dolaziti kod nas.
Naša glavna vodilja je učiniti MoSt sigurnim mjestom gdje će se djeca i mladi osjetiti prihvaćeno te da znaju da nam se uvijek mogu obratiti za pomoć u trenutcima kad im je teško.
Više je načina na koji radite s mladima – POP program, POP + program, POST program. Možete li našim čitateljima približiti o čemu se radi i koliko volontera je spremno pomoći?
- POP i POP+ su program koji se provode svakodnevno, u dvije smjene, a usluge su usmjerene na individualno i grupno savjetovanje djece i roditelja ili skrbnika, informiranje, educiranje, pomoć u učenju i kreativno provođenje slobodnog vremena. Ono što nas najviše veseli je druženje nakon učenja, slobodno vrijeme kad zajedno igramo društvene igre ili stolni nogomet, organiziramo razne radionice uz neizostavno pečenje palačinki ili nekih drugih specijaliteta. Sve to ne bi bilo moguće bez pomoći naših volontera vršnjaka pomagača koji su uvijek spremni izdvojiti svoje slobodno vrijeme i zajedno s djecom sudjelovati u raznim aktivnostima.
Trenutno, u Centru za djecu i mlade volontira 28 mladih volontera. POST program je namijenjen mladima s iskustvom odrastanja u alternativnoj skrbi. Provodimo aktivnosti savjetovanja, edukativnih radionica, upisujemo mlade u autoškole ili programe obrazovanja, kako bi im bili podrška u procesu pripreme za samostalan život nakon izlaska iz skrbi, u traženju zaposlenja, rješavanju stambenog pitanja, ostvarivanju različitih prava... U program su uključeni i mladi mentori volonteri koji pružaju individualnu podršku mladima.
Ima li danas više problema u ponašanju kod mladih negoli prije 20 i 30 godina ili se samo o tome tada manje govorilo?
- To je zanimljivo pitanje. Mislim da se danas više pažnje posvećuje ponašanju mladih, pa se stoga može činiti da ima više problema. Također, društvo se mijenja, s tehnologijom, društvenim medijima i drugim utjecajima koji nisu bili prisutni prije 20 ili 30 godina. Možda se sadašnji problemi više istražuju i javno raspravljaju, dok su se ranije stvari možda češće zadržavale u privatnosti. No, svakako, uvijek postoje i postojati će izazovi u odgoju mladih, bez obzira na vrijeme u kojem živimo.
