Miroslav Jeličić Purko, vrlo cijenjeni investitor i analitičar na hrvatskom tržištu kapitala i nekretnina otkriva nam kud s "viškom" novca, što je u trendu i kako pobijediti inflaciju. Rado se podsjeća na vremena "kad su purani letjeli", a njegov equity fond Aureus bio perjanica fondovske industrije u Hrvatskoj, dvije godine proglašen najboljim. Trgovali su dionicama na osnovu tehničke analize, algoritma, ali nakon procjene fundamentalnih pokazatelja.
"Prinosi koje su mješoviti i dionički fondovi stvorili u prva četiri mjeseca u većini se kreću između 10 i 20 posto. Neki su čak prešli 20 posto. Od 13 dioničkih fondova njih 6 je stvorilo prinos između 10 i 20 posto, a 5 fondova je stvorilo prinos iznad 20 posto. Najbolji među njima su Ilirika JIE (24,18 posto) i Aureus Equity (23,82 posto)", pisalo se tako u Poslovnom dnevniku te davne 2006. godine, a nadnaslov je bio - Očekuje se daljnji rast tržišta.
Povijesna razini Euribora
A danas?
- Kamatne stope su na rekordnim razinama. Neke banke su zbog nametnute regulative ECB kao nadomjestak kapitala izdavale obveznice na razini preko 7 posto. Euribor je također na povijesnoj razini iznad 3,5 posto, znači krediti su izašli iznad 6 posto. Taj trend još uvijek nije stao. U situaciji smo kad ima viška novca.
Što sa Zagrebačkom burzom? Promet godinama teško da prijeđe tri milijuna eura. Prije 15-tak i više godina vrtilo se po 30 milijuna eura svaki dan.
- Ona se nije oporavila od 2008. Njen index je bio 5.500, danas 2.400. Bio je i ispod tisuću. Sastavnice CROBEX-a su se mijenjale, neke su ispale, a neke više i ne postoje. Generalno većina država koje gaje tržište kapitala narasle su iznad razine te 2008. godine i sad izrazitim skokovima. Mi tu tavorimo, ispod smo te razine. Razloga je jako puno. Jedan od razloga je sam Agrokor gdje je izgubljeno povjerenje, gdje su manjinski dioničari u njegovim perjanicama izgubili gotovo sav novac, ni krivi ni dužni. Govorim o Jamnici, Ledu, Zvijezdi, PiK Vinkovcima, Belju itd. Drugi razlog je u tom vlasnički nesređenom građevinskom sektoru gdje je većina kompanija koje smo tad poznavali, postoje i sad pa vegetiraju ili su na jako niskim razinama ili više ne postoje. Govorimo o moru kompanija, prvenstveno o Ingri, IGH, Industrogradnji koja više ne postoji, Montmontaži koja ne postoji, Lavčeviću koji nije na burzi, Vijaduktu koji je u stečaju, Dalekovodu koji je aktivan ali su dioničari izgubili. Tu su gubici, gledano od vrha, preko 95 posto. No, ima i pozitivnih primjera kao sto su Podravka, Končar elektroindustrija , Končar distributivni transformatori koji su na povijesnim razinama. Također treba istaknuti dionicu SPAN-a koja je netom izašla na burzu.
Tuga u regiji
Je li to samo hrvatska investicijska priča?
- Sve se to dogodilo i na drugim burzama u regiji, na istoku. Na zapadu je potpuno neka druga priča. Nekad je IGH, tržišne kapitalizacije, vrijedio oko 300 milijuna eura, danas vrijedi 10 milijuna eura. Nekad je Tehnika vrijedila 200 milijuna eura, danas između 5 i 10 milijuna eura. Ako gledamo ste strane Hrvatska nikad nije prošla katarzu. Očito su te firme bile bankomat za nekoga, za neke vlasnike. Nije se poštovala vlasnička struktura. Primjerice, neki mali vlasnici tipa Jure Radića i takvih likova, izašli su jako bogati iz te priče, dok su svi ostali izgubili. To je razlog zašto nam je burza dosta u velikim problemima. S treće strane, u kompanije koje su danas ostale jake, značajne, moćne poput Podravke, Končara, Končar distributivni transformatori, Span i druge kompanije imaju danas u trendu relativno dobre rezultate, ulažu veći igrači, prije svega mirovinski fondovi koji su profesionalci u tom ulaganju. Tako da jedino ono što je bilo propulzivno od 2008. godine je turistički sektor, Valamar Riviera (RIVP-R-A), Arena hospitality group (ARNT-R-A)... Oni su bili pobjednici tog razdoblja, dok je 17.000 ljudi, dioničara sastavnica Agrokora, kompanija koje su se bavile ne rizičnim poslovima, hranom, vodom, izgubilo novac.
Može li biti burzovnih iznenađenja u sadašnjim okolnostima, u kojem sektoru?
- Financijske izvještaje tvrtki treba znati čitati, ali je i pitanje kako se primjenjuju međunarodni knjigovodstveni standardi. Pa i taj brodarski sektor, nažalost Tankerska plovidba se makla s burze, Jadroplov je tu gdje je kao i Atlantska plovidba. Sektorski kad gledamo, najzanimljiviji su bili turizam, brodarstvo, građevinarstvo, prehrambena industrija. Puno toga više ne postoji. S druge strane nisu se događali neki masovni IPO-ovi, inicijalne javne ponude kao što je nekad bilo za HT i INA-u. Burza je mjesto prikupljanja kapitala, a to se nije događalo. Na našoj burzi se odvija samo ta sekundarna trgovina, a ne i skupljanje kapitala. Pozitivan primjer je Kraš kad se na burzi dogodila borba između dva igrača koja su kupovala na tržištu pa je dionica uzletila strelovito. Zbog tih oscilacija u jednom momentu je bila i precijenjena, špekulativna. U tom kontekstu Kraš je ispunio funkciju burze.
Zagrebačka burza gubi, ajmo kazati, velike tvrtke, Franck, Viro, Konzum. Prije su to napravile više od njih 60. Je li problem u troškovima burze ili se tu krije nešto drugo?
- Problem Zagrebačke burze je što je puno firmi otišlo s nje i sve više ih to želi. Troškovi koje imaju izlistavanjem na burzi nije im velika stavka, više je razlog to što nema dovoljno širine i transakcija u tim procesima. Smanjen je jako broj dioničara. Na burzu se može gledati i kao na stočni pazar. Ako imate lošu stoku onda nitko neće doći na taj pazar. To se vrlo brzo pročuje. Onaj tko je imao namjeru kupiti prvoklasnu stoku će odustati. Tako te prvoklasne robe nema ni našoj burzi. Nemamo INA-u, HEP...
Bankocentrični sustav
Može li Rimac biti na Zagrebačkoj burzi?
- Može načelno, ali je naše tržište za njega usko. Biti Rimac na hrvatskoj burzi ili biti Rimac u New Yorku, u Hrvatskoj je 100, a tamo 300. I zašto bi onda Rimac koristio hrvatsku burzu kao neku polugu?! Ako Rimac bude išao na burzu onda bi na Zagrebačkoj burzi mogla biti jedna vrsta arbitraže. Burza bi po mom mišljenju trebala odraditi puno više kotacija, stvarati mogućnost ulaza malih i srednjih tvrtki. E sad, pitanje jesmo li kao društvo zreli da prikupljamo kapital na burzi ili smo zreliji otići u banku po kredit jer je želja da se bude 100 postotni vlasnik firme vrlo jaka. Takvi ne žele partnera. Kad ne želiš partnera ne možeš biti na burzi. Tako da smo napravili jedan bankocentrični sustav.
Dionice dakle nisu nam više hit, ulaže se u stari dobri beton?
- Kod nas dionice nisu klase imovine u kojima ljudi štede kao što je to činjenica u drugim državama, Europskoj uniji i SAD-u i gledaju donose li im te dionice daju dividendu ili ne itd. Borba je to i protiv inflacije. Ona uvijek postoji, samo je pitanje koja je stopa. Inflacija je bila 2,7 posto u prosjeku od 2005. do 2020. godine. Toliko ste godišnje gubili, pa je valjalo to nekako nadoknaditi kroz investicije. E sad, u nas je kultura investiranja vezana isključivo za banke, štednju u banci. Jednim dijelom za kupnju stanova koja su nekakva sigurna imovina. Sve druge klase imovine nisu bile interesantne.
Nameće li se onda logika da je isplativije kupovati dionice hrvatskih banki nego u njima držati novac? Primjerice Zagrebačka banka će za oročenje 5.000 eura na 4 godine "nagraditi" sa 3,84 eura, s dvije kave na splitskoj Rivi.
- Ne bih to htio javno komentirati niti što sugerirati. Financijski izvještaji banke su dostupni svima. Odluka je na svakom investitoru.
Obveznice, dobra lokacija
Jeste li se sami makli od burze?
- Ne skroz. U zadnjih par godina sam napravio neke poteze. Ulagao sam uspješno Budvansku rivijeru, Tankersku plovidbu i još neke druge dionice. Sad sam drugi dioničar Elektroprivrede Sarajevo. Imam pojedinačne izlete u tvrtke od kojih očekujem profit u nekom dužem periodu. Ne radim portfelj od stotinu tvrtki. Podcijenjenih dionica više neće biti. Tržište je to reguliralo. Značajni ulagači su mirovinski fondovi i oni kad vide potencijal oni će je kupiti. Oni su profesionalci i tako to treba promatrati. Prije 20 godina odjednom je došlo na burzu jako puno dionica, puno robe, a malo slobodnog kapitala i naravno da su te dionice tada bile podcijenjene. To je bilo tranzicijsko vrijeme i to vrijeme se neće više pojaviti.
Nove tehnologije, novi proizvodi... mogu li oni podbosti burzu u Hrvata?
- Naravno, bilo bi mi drago da burza bude vodilja nečega, ali za to je potrebno jako puno stvari da se dogodi. U regiji je još tužnija situacija. Imate u Bosni ili Crnoj gori situaciju da dnevno nema ni jedne transakcije. Oni na burzi imaju telekome, elektroprivrede... Protrguje se obveznicama u milijunima, ali s dionicama nema puno prometa. Ako je većina ljudi koji su došli na burzu izgubila novac, onda oni imaju jedan odmak. I još im nitko nije objasnio zašto je izgubio novac i onda je to veliki problem. Perjanica novih tehnologija u proizvoda su zasigurno Rimac i Infobip. Međutim veliku zaradu na njima će imati prvotni ulagači, a to je nedostupno malim ulagačima. Al zasigurno će te dvije kompanije promovirati Hrvatsku u ekonomskom smislu, prihvaćajući sve rizike kojima su izložene.
I kako, gdje onda oploditi višak novca?
- S njima treba biti oprezan. Prihodi se mogu ostvarivati i kroz obveznice. Na tržištu postoje obveznice s jako visokim prinosima. Esplanada je nedavno izdala obveznice hotela u Zagrebu sa 6 posto kamata. U usporedbi s dionicama i kamatama ma bankovnu štednju izgleda vrlo dobro. Ali u usporedbi s visokom inflacijom dobro je imati, karikiram, dionice nekog trgovačkog centra. Ali sigurno je da inflacija nije dobra za 90 posto firmi. Realno im čini štetu. Teško je pitanje gdje uložiti pare. Klasičnog odgovora nema. Tradicionalist sam i nikad nisam ulagao u kriptovalute, al ni njih ne treba izbaciti iz vida. One su preteča zlata. Isto treba znati da je to jako rizično tržište. Bolje je nemati ih u portfelju više od dva, tri posto. Oni bez samodiscipline bi sve stavili u kriptovalute. Portfelj treba sastavljati od najnerizičnijih stvari, a to su trenutno obveznice. U manje rizične investicije spadaju nekretnine na dobroj lokaciji jer i banke mogu zaustaviti kreditiranje kupovina nekretnina što bi moglo dovesti do naglog pada cijena kvadrata na tržištu. Nema zlatnog štapića.
