Nedavni požar zahvatio je površinu od 4500 ha u duljini od oko 18 km. Nadležnim službama sada predstoji zahtjevan posao sanacije zemljišta koju bi trebalo obaviti što prije, a pogotovo prije većih kiša. Osim toga, potrebno je donijeti i planove kako spriječiti ili barem umanjiti rizik od ponavljanja ovakvih velikih i katastrofalnih požara.
Stoga je pred predstojeću sjednicu Gradskog vijeća, SDP-ov vijećnik doc. dr. sc. Joško Markić održao sastanak s dr. sc. Lukrecijom Butorac, predstojnicom Samostalnog odjela za šumarstvo u splitskom Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša. Razgovaralo se o tome kako ovoj problematici pristupiti stručno i najbolje moguće te kako u tome može pomoći grad Split.
Zapuštene površine
Opsežnosti ovog požara je pridonijela lako i jako zapaljiva vegetacija (šume alepskog bora, zimzelene mediteranske šume s makijama i garizima), stanište te klima karakterizirana ljetnim sušama i vjetrom. Činjenica je da je na tim područjima alepski bor najrasprostranjenija vrsta, on se tu prirodno obnovio na ranije opožarenim šumskim površinama, proširio se na napuštenim poljoprivrednim površinama i pašnjacima kao rezultat prirodne progresije ove pionirske vrste, a svemu tome pridonijele su i usitnjene i mozaično raspoređene privatne šume u kojima su izostali šumsko-uzgojni radovi.
[interaction id="597882e064909eaa34af3e21"]
- Optimalno bi bilo kada bi na ovim područjima bio zastupljeniji hrast crnika tj. česmina kao klimatogena šumska zajednica. Međutim, zbog ekoloških zahtjeva hrasta crnike (traži dublja i bogatija tla i zasjenu pod zastorom krošanja u prvim godinama razvoja) uspjeh pošumljavanja hrastom crnikom na opožarenim krškim površinama je vrlo malo vjerojatan, gotovo nemoguć. Za pošumljavanje opožarenih površina pogodne su četinjače: crni bor, pinija, primorski bor, obični i arizonski čempres, ovismo o nadmorskoj visini i tipu staništa – rekla je dr. Butorac.
Sanaciji požarišta treba pristupi što ranije radi umanjenja dugoročnih šteta na cijelom ekosustavu (negativni utjecaj na biljni i životinjski svijet, tlo, hidrološke karakteristike staništa, erozijske procese). Važno je izvući trupce i krupnije drvo s opožarene površine, te uspostaviti šumski red (grane složiti u vodoravnim prugama na strmim terenima kako bi se smanjila erozija tla ili ih na ravnom terenu složiti u hrpe kako bi se osiguralo stvaranje mikroklime za bržu prirodnu obnovu).
Markić: Važnost prevencije
Dr. Markić je istaknuo važnu ulogu samih građana. Svi mi zajedno moramo više pažnje posvetiti održanju našeg okoliša čistim te potrebi uređenja poljoprivrednih površina. Država se posredstvom Hrvatskih šuma treba brinuti o zemljištu u svom vlasništvu, a građani moraju savjesno brinuti o svojim privatnim posjedima. Zapuštene površine su idealne za razvoj požara, a prevencija je najbolji način kako da ga izbjegnemo.
Dr. Butorac smatra da će se alepski bor prirodno opet obnoviti na opožarenom području na kojima je opožarena sastojina alepskog bora plodonosila. Na šumskim površinama na kojima će prirodno pomlađivanje izostati bit će potrebno pošumljavati pionirskim vrstama drveća. Alepski bor treba držati "pod kontrolom" te uzgojnim radovima na šumskim površinama omogućiti brži pridolazak stabilne klimatogene zajednice koju čini hrast crnika i druge mediteranske vrste. Zajedničkim naporom svih institucija i službi možemo spriječiti da ovakvom požaru opet svjedočimo za 10-tak godina.