U kući u Lusail Cityju (koji graniči s glavnim gradom Dohom) kovčezi su već otvoreni na krevetu, dok noć Zaljeva polako i tiho klizi između staklenih zgrada. Unutra je, međutim, žurba. Daniel Milano, Kalabrijac iz Roccele Jonice, već godinu dana živi u Kataru zbog posla. No već nekoliko dana svakodnevicu su zamijenili iščekivanje i neizvjesnost, a sada se napokon nazire izlaz.
„Upravo sam pronašao mjesto s hrvatskim veleposlanstvom i večeras (jučer, op. ur.) u 23 sata krećemo vozilom hrvatskog veleposlanstva, a sutra ujutro letom iz Rijada za Zagreb. Ondje ćemo zatim pronaći drugi zrakoplov za Milano.”
Ta se mogućnost pojavila gotovo slučajno, kako se često događa u prijelomnim trenucima povijesti. „Ja i moja supruga upoznali smo jednu gospođu čiji suprug radi u hrvatskom veleposlanstvu. Bili su vrlo ljubazni jer su nas kontaktirali putem recepcije zgrade u kojoj živimo kako bi nas pitali želimo li poći s njima. Obavili smo dva telefonska razgovora i odlučili krenuti.”
Danima je Milano pratio institucionalni put koji je organiziran za talijanske državljane. No to je bio put još neizvjesniji od očekivanog. „Talijanski konzulat organizira stvari iz dana u dan. Postoji autobus iz Dohe, ali vas zatim ostave u Rijadu, u zračnoj luci. Ondje vas dočeka službenik veleposlanstva, ali ni tada nemate sigurnost da ćete se ukrcati na zrakoplov za Italiju. Nažalost, ovdje nema charter letova organiziranih samo za Talijane. I to je problem.”
Njegov život u Kataru započeo je prije tek godinu dana. „Ovdje radim godinu dana, softverski sam inženjer za jednu švicarsku banku. Ovdje sam sa suprugom. Prvi put sam zbog posla napustio Europu. Ranije sam bio u Španjolskoj, a prošle godine pojavila se ova prilika.”
No odjednom je stigao rat. „Od subote ujutro živimo u strahu, dok zrakoplovi prelijeću nebom, a na mobitelima se danju i noću stalno pojavljuju upozorenja.”
Daniel Milano – iz Roccele, živi u Kataru zbog posla, piše Fenix Magazin.
