Premda je konkurencija na skupnim scenskim nastupima ovogodišnjeg LiDraNa bila žestoka, prema subjektivnoj ocjeni autora, ali i gromoglasnom smijehu koji se mogao čuti u publici, učenici II. gimnazije Split imali su najkomičniju predstavu. Radilo se o predstavi "Kako je počeo rat u mojoj gimnaziji", čiji je scenarij doduše velikim dijelom preuzet iz poznatog Brešanova filma "Kako je počeo rat na mom otoku". Međutim, bez sjajnih glumačkih izvedbi i dobro osmišljene scenske prilagodbe u režiji profesora Borisa Škifića, izvrstan rezultat ne bi bilo moguće ostvariti, piše Srednja.hr.
Družina broji deset članova koji su prilično različite ličnosti, što je mentor Škifić pretvorio u jak kolektiv.
– Dramska družina Druge je jedan od glavnih razloga zašto sam i upisao tu školu i vjerujte mi nisam požalio ni sekunde. U dramsku nije lako upasti jer treba proći niz audicija na kojima pokazujemo svoje glumačke, govorne, ali i pjevačke sposobnosti, objašnjava Zdravko Vukelić, maturant ove škole koji je osmom razredu znao da upravo radi te sekcije želi upisati ovu školu.
– Nina Crnčević (Spomenka Šupljača, nastavnica glazbenog), naša je najmlađa glumica koja ide u prvi razred. Drugaši su Jozica Javorčić (Jakica/recitatorka) i Franko Jakovčević (Murko Munita, zamjenik šefa kriznog stožera), a u treći razred ide Laura Vejnović (bubnjarica/pripovjedač). Maturanti su Ivana Komić (Radodajka, Joskanova ljubavnica), Antonija Grljušić (štreberica, predsjednica razreda), Petra Krolo (Luce, Joskanova žena), Sven Bakić (Franjo bravar/ Ante Genetika), Mihovil Puljiz (Joskan/ ludi ravnatelj) i moja malenkost Zdravko Vukelić (Roko Papak, šef kriznog), pojasnio je Vukelić tko je tko u zabavnoj predstavi.
Brešanov sada već kultni film odavno je ušao u popularnu kulturu pa nije nimalo čudno ako ste i sami čuli susjedu, kolegicu u školi ili koju drugu znanicu da oduševljeno doziva ‘Aleksa, vrati se doma… skuvala sam ti paštašutu!’. No, kako su Splićani došli na ideju da obrade ovaj film u predstavu?
– Profesor Boris Škifić poznat je po svojim čudnovatim idejama, a sudeći po prošlogodišnjim predstavama ni ove godine se nije očekivalo ništa manje čudnovato i neobično. Najavio nam je prošle godine da ćemo raditi komediju, a ja mislim da je to i opravdao, objašnjava Vukelić.
– Za probe smo imali svega dva tjedna. Ostajali bismo nakon nastave nekoliko sati i vježbali, dodavali, oduzimali i svašta nešto, a profesor nam je dao potpunu slobodu u stvaranju naših likova, što se vidi i po govoru i psovkama, koje smo pažljivo birali i njima gradili likove primitivizma i seljaštva, napominje Zdravko, dodajući kako su bili toliko samouvjereni oko ove predstave, da su unatoč snažnoj konkurenciji na gradskoj i županijskoj razini, znali da će proći na državnu smotru LiDraNo.
S obzirom na popularnost filma, ali i izuzetno zabavne, priproste i širem puku razumljive likove koje su utjelovili glumci iz ove predstave, Zdravko je upitan imaju li namjeru još negdje izvesti svoju predstavu, piše Srednja.hr.
– Nama je žao što nam je na državnoj smotri vjerojatno bio posljednji nastup, jer više nemamo gdje izvoditi tu predstavu. Dobili smo neke ponude, ali nažalost škola nema sredstava financirati put i smještaj, a ako je itko zainteresiran da nas vidi uživo samo nam treba osigurati put i smještaj, a mi ćemo rado doći i nasmijati publiku, jer kao što sam već spomenuo po meni nema boljeg osjećaja nego nekome uljepšati dan, a humor je izvrstan način za to.
– Zabavili smo se stvarajući likove koji predstavljaju stereotipe današnjeg zaostalog društva u kojem vlada primitivizam, a očekivano, jedini kojima predstava nije „sjela“ je stručni žiri Agencije za odgoj i obrazovanje koji je upravo kritiziran u našoj predstavi, govori Vukelić.
