Jama koja je obilježila generacije speleologa
Za mnoge dalmatinske speleologe upravo je Njemica bila prva duboka jama u kojoj su stjecali iskustvo. Riječ je o impresivnom speleološkom objektu koji karakteriziraju velike dvorane i duboke vertikale koje se izmjenjuju sve do samog dna.
Speleološka istraživanja ove jame započela su 2017. godine, kada je istraživanje stalo na oko 90 metara dubine zbog neprolaznog suženja.
Dvije godine kasnije, 2019., suženje je uspješno savladano, nakon čega je jama istražena i topografski snimljena do 555 metara dubine.
Novi izazovi i podzemni sifon
Blaga zima 2020. godine omogućila je rani nastavak istraživanja. Tijekom nekoliko speleoloških akcija istraživači su dosegli dubinu od 934 metra, gdje ih je zaustavio novi izazov – sifon, odnosno vodom potopljeni kanal.
Speleoronjenjem u sifonu tijekom iste godine jama je produbljena te je postala najdublja jama Biokova s dubinom od 971 metar.
Daljnja istraživanja provedena su tijekom međunarodne speloronilačke ekspedicije 2024. godine, kada je detaljnim istraživanjem sifona dosegnuta dubina od -48 metara, čime je ukupna dubina jame povećana na 981 metar.
Spuštanje kroz vertikale i podzemne dvorane
Ovoga puta speleolozi su u jamu ušli u petak kasno navečer, a podzemlje Biokova dočekalo ih je s relativno ugodnom temperaturom od oko šest stupnjeva, ali uz veliku vlagu.
Nakon spuštanja kroz početnu vertikalu prolazi se kroz suženje, a zatim ulazi u meandar, nakon kojeg se dolazi na vrh velike podzemne dvorane.
Na dubini od 400 metara speleolozi su zbog natopljene opreme morali napraviti prvi bivak, odnosno privremeno podzemno odmorište.
Sljedećeg jutra ekspedicija je nastavila spuštanje kroz niz vertikalnih prolaza, sve do drugog bivka na 600 metara dubine.
Dok je jedan član ekipe ondje ostao sušiti opremu i grijati se, ostatak tima nastavio je spuštanje prema dnu jame i trećem bivku.
Tišina i mrak gotovo kilometar pod zemljom
Boravak na takvim dubinama poseban je doživljaj koji je teško opisati riječima.
U potpunoj tišini i mraku podzemlja čuje se tek kapljanje vode u ogromnim dvoranama, a povremeno se s visine otkotrlja i pokoji kamenčić čiji odjek dugo odzvanja kroz podzemni prostor.
Nakon dolaska do dna jame speleolozi su iskoristili priliku za razgledavanje i fotografiranje prije nego što su krenuli u povratak.
Povratak na površinu
Nakon napornog uspona ekipa je ponovno prenoćila u bivku na 600 metara dubine, gdje ih je dočekao topli čaj.
U nedjelju ujutro krenuli su prema izlazu iz jame, gdje ih je dočekao Paško Visković, speleolog koji je jedan od najzaslužnijih za istraživanje ovog iznimnog speleološkog objekta.
Iako je riječ o zahtjevnom i fizički iscrpljujućem pothvatu, speleolozi ističu da ih upravo takvi trenuci podsjećaju zašto se bave istraživanjem podzemlja – zbog osjećaja otkrivanja nepoznatog svijeta skrivenog duboko ispod planine.
