Majka Jean-Michela Nicoliera napokon će imati grob sina na kojemu će moći upaliti svijeću. Lyliane Fournier gotovo 34 godine čekala je da se pronađu kosti njezinog sina, a na to olakšanje čekaju obitelji još 1700 nestalih ljudi u Domovinskom ratu.
Iščekivati pronalazak tijela jedna je od najgorih agonija koju, iako su prošla desetljeća, i danas prolaze majke, supruge i djeca nestalih u ratu. No, hrvatske institucije ne odustaju te se tijela nestalih svako malo pronalaze u grobnicama i masovnim grobnicama diljem zemlje.
Tri desetljeća od kraja rata nijedna identifikacija ne bi bila moguća bez znanosti koja stoji iza toga da kosti dobiju identitet, a potom i dostojanstven grob. U Hrvatskoj se zahvaljujući znanosti i forenzičkoj upornosti i dalje otkrivaju istine o nestalima.
No, kako se pronalaze masovne grobnice i što se događa kada se one pronađu?
Od nestanka čovjeka do pronalaska tijela ponekad prođu desetljeća
Kako je jednom prilikom za Glas Koncila objasnila antropologinja Ana Mikulka iz Ministarstva branitelja, svaka ekshumacija počinje daleko prije prvog kopanja. Nakon zaprimanja prijave, prikupljaju se i analiziraju dokumentacija, svjedočanstva, karte i arhivi. U tom procesu sudjeluju brojni partneri – od policije, državnog odvjetništva i obavještajnih službi do vojske, liječnika i forenzičara.
Kada se procijene svi podaci, izlazi se na teren i pokušava utvrditi mikrolokacija grobnice. Koriste se različite metode: pregled terena pješke i iz zraka dronovima, pretrage pomoću posebno obučenih pasa, georadara ili, po potrebi, speleoloških i podvodnih tehnika. No ni jedna metoda nije nepogrešiva, pravi dokaz daje tek probno kopanje.
Iskapanje se provodi sustavno i pažljivo. Svaki sloj tla, svaka promjena boje ili mirisa može značiti prisutnost kostiju. Kad se pronađu posmrtni ostaci, uključuju se istražitelji ratnih zločina, krim-tehničari i protueksplozijska služba. Sve se dokumentira fotografijama, videom i 3D snimanjem, a svaka kost i predmet označavaju se prije prijenosa u laboratorij. U tom poslu, uz Ministarstvo hrvatskih branitelja, sudjeluju i stručnjaci Sveučilišta u Zagrebu, čime se mladim arheolozima, antropolozima i medicinarima omogućuje da uče iz stvarnih istraživanja.
Kako izgleda ekshumacija tijela?
Prof. dr. sc. Šimun Anđelinović u svojoj je dugoj karijeri je pronašao tisuće nestalih ljudi u Domovinskom ratu. U samo jednoj godini je, kaže nam, sa suradnicima je identificirao čak 945 osoba.
Kako objašnjava dr. Anđelinović, u svakoj ekshumaciji sudjeluje čitav tim stručnjaka - policijski kriminalisti, specijalist sudske medicine, predstavnici pravosuđa i istražitelji.
"Tu mora biti liječnik, mora biti policijski tim, netko iz državnog odvjetništva ili sudac“, ističe Anđelinović, jer se svaka ekshumacija vodi kao potencijalni dokazni postupak.
Na terenu se radi pažljivo, strojevima i ručno, slično arheološkom iskopavanju, kako se ne bi oštetili ostaci.
U pravilu, svako tijelo obrađuje se zasebno. Ako su posmrtni ostaci očuvani, provodi se pojedinačna obdukcija. U slučajevima kada su pronađene samo kosti, forenzičari ih analiziraju i slažu element po element, stvarajući cjelovitu sliku osobe, objašnjava doktor Anđelinović za Dalmaciju Danas.
Ime čovjeka mogu odati njegove kosti, ali i zubi
Tijekom obrade posmrtnih ostataka, forenzičari bilježe svaku pojedinost. Gleda se postoje li tragovi traumatskih ozljeda, analiziraju se kosti, stari prijelomi i zubni status, koji često daje vrijedne podatke.
Potom se provode, objašnjava Anđelinović, antropološka mjerenja kojima se procjenjuje visina, spol i približna starost žrtve. Nakon što se obradi svako tijelo iz grobnice, sastavlja se zajedničko izvješće koje daje širu sliku o okolnostima stradanja.
Ljudsko tijelo ponekad ne propada potpuno, pa se identifikacija može obaviti i bez DNK analize, zahvaljujući antropološkim mjerenjima i ostalim metodama. No, često je potrebna i DNK analiza, najpouzdanija metoda identifikacije.
Ako tijela nije moguće identificirati klasičnim metodama, pristupa se genetskoj analizi. Od najbližih srodnika uzimaju se uzorci krvi kako bi se DNK mogao usporediti s onim izdvojenim iz kostiju. Dok se čeka potvrda identiteta, komisije prikupljaju i dodatne podatke od obitelji - primjerice visinu nestalog, informacije o lomovima, operacijama i slično, objašnjava doktor Anđelinović.
DNK analizi se pristupa u slučaju kada identifikacija ostalim metodama nije dovoljno pouzdana.
Koliko traje ljudski DNK i ima li svaki kostur DNK?
Iako je od Domovinskog rata prošlo 35 godina, DNK metode identifikacije itekako su moguće. Profesor Anđelinović navodi da DNK u ljudskom kosturu može potrajati stoljećima, ukoliko je grobnica očuvana. Kaže da su njegovi suradnici i on uspjeli izdvojiti DNK Rimljanina iz 3. stoljeća.
"DNK je stabilna molekula", navodi Anđelinović.
Ipak, postoje slučajevi kada DNK analiza nije moguća. To se događa kada ostaci izgore toliko da unište molekulu. Takvih slučajeva je bilo i tijekom Domovinskog rata.
Dr. Šimun Anđelinović prisjeća se jednog od takvih — prve službene DNA identifikacije provedene u splitskom laboratoriju, nakon teške nesreće u Dubokom Jarku, gdje je poginulo šest osoba. "Uspjeli smo iz sagorenih ostataka identificirati pet žrtava, dok je kod jednog tijela razaranje bilo toliko da DNA analiza više nije bila moguća", kaže.
Znanost donosi olakšanje i mir obiteljima te dostojanstvo pokojnicima
Kada podaci potvrde identitet, Uprava za zatočene i nestale organizira završnu identifikaciju na koju se pozivaju članovi obitelji. Osoba je službeno identificirana tek kada obitelj prihvati rezultate i potpiše prijavu činjenice smrti.
Znanost ne vraća život, ali vraća ime, identitet i mjesto pod zemljom. Svaka kost koju forenzičari analiziraju podsjetnik je na odgovornost prema prošlosti i na to da se istina mora dokazati, ne naslutiti. Kada obitelj primi vijest da su posmrtni ostaci njihovih najmilijih pronađeni, sve godine čekanja dobiju smisao.
Pogreb, križ i ime na ploči postaju simbol zatvaranja rane, ali i nastavka sjećanja. U tome je prava snaga forenzike – ne u brojkama ni laboratorijima, nego u mogućnosti da svaka priča, koliko god bila prekinuta, dobije svoj kraj.
