Ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i vodeći epidemiolog prim. dr Krunoslav Capak za Nova.rs objasnio je kako je Hrvatska uspjela zauzdati širenje virusa covid-19 i zašto strogi vojnički način na koji Srbija provodi mjere za suzbijanje koronavirusa - nije dobar.
Kako je Hrvatska uspjela zauzdati koronu?
Možda je još prerano govoriti o tome da su Hrvati uspješno pobijedili koronavirus, ali da, tvrdim da donekle jesmo zauzdali širenje zaraze. Pretpostavljam da se naši ljudi ipak savjesno pridržavaju svega što nalažemo.
Što generalno mislite o mjerama koje se provode u Srbiji i imate li neki savjet za Vaše kolege iz Srbije?
Na ovim prostorima dugo se zveckalo oružjem i ljudima je preko glave vojnih mjera. Zato mjere koje podrazumijevaju vojna lica na ulicama nisu psihološki dobre. Mislim da se tako kod ljudi izaziva revolt, upravo zato što ih podsjeća na neke stvari koje žele zaboraviti. To je upravo ono što ne želimo u ovom periodu.
S ljudima se treba dogovoriti, a ne naređivati im što da rade. Kad vide vojsku, onda sve djeluje kao naredba, a ljudi na ovim prostorima na naredbu reagiraju revoltom. Teško je komentirati koji savjet dati kolegama u Srbiji, oni najbolje imaju uvid u broj slučajeva na terenu i u okolnosti širenja zaraze u narodu.
Mislite li da je pametno što vlast u Srbiji bespogovorno sluša savjete stručnjaka iz Kine i rade sve što im oni kažu?
Uvijek je dobro imati pregled nad situacijom i nije neočekivano da se iskustva dijele, pametan čovjek uči na svojim greškama, a mudar na greškama drugih, pretpostavljam da je to nit vodilja u promišljanju mjerodavnih ljudi koji su donosioci odluka u Srbiji.
Poznato je da je Kina država koju je epidemija novim koronavirusom prvu pogodila, a oni su prilično uspješno obuzdali širenje i to drastičnim mjerama.
Ipak, problem je u tome što svaka mjera koju preporučujemo ovisi od pojedinaca u našem društvu, odnosno kako će se pridržavati tih mjera. Nisu svi ljudi isti. Mislim da su mjere u Srbiji donesene na vrijeme, ali čini mi se da je problem način na koji se one provode.
Jesu li oštre mjere presudne za suzbijanje virusa covid-19?
Oštre mjere nisu presudne samo za suzbijanje širenja zaraze već su način kako ublažiti učinak na trošenje ljudskih i materijalnih resursa u zdravstvu.
Zdravstveni sistem je taj kojega prvog moramo spasiti ili bolje reći, on je taj koji mora trčati maraton i biti spreman da odgovori na sve zahtjeve za pružanje pomoći svim pacijentima.
Kada će biti vrhunac epidemije u ovom dijelu Europe i koja zemlja se najbolje snalazi, a koja najlošije, do sada?
Ne mogu točno reći kada očekujemo vrhunac jer je u nekim zemljama taj vrhunac blizu (Italija, Španjolska), a neke se tek suočavaju sa značajnim širenjem epidemije (Švicarska). Na primjer već neko vrijeme govorimo o crnom ili talijanskom scenariju, a svaka zemlja je u okviru svojih saznanja i mogućnosti učinila najbolje što je mogla. Bit će važno kasnije proučiti sve prikupljene podatke i napraviti dubinsku analizu tako da budemo spremni za sljedeći ovakav izazov kada se pojavi. U našoj regiji dobro se drži Mađarska, a i Slovenija se otrgla od početnog velikog porasta zaraženih i značajno popravila situaciju.
Kakve su Vaše prognoze, kada će se ovo sve završiti ili barem približiti kraju?
Teško je prognozirati, nemam prognozu ni za sutra, a prema podacima u svijetu očigledno je da se teško može reći kada koja zemlja može očekivati vrhunac, tako je to teško reći i za Hrvatsku i za Srbiju. Trenutno imamo povoljnu epidemiološku situaciju, ali imamo i velik broj osoba u samoizolaciji koji su kontakti oboljelih, stoga je potreban veliki oprez, stroga samoizolacija i držanje mjera socijalnog distanciranja da bi se povoljna situacija održala.
Kako će izgledati život u zemljama regije jednom kada sve ovo prođe?
Život će se normalizirati kad tad. Posljedice će se dugo osjećati, pogotovo ekonomske. I način života će se mijenjati, uz veći oprez kod socijalnog kontakta i vjerojatno strože mjere na prelasku državnih granica.
Koje su to ključne mjere provedene u Hrvatskoj na koje bi se trebala ugledati i Srbija?
Temeljem iskustava drugih zemalja i mjera koje su provodile ono što smatramo bitnim, je da su se mjere u Hrvatskoj uvele u fazi kada je bio nizak broj potvrđenih slučajeva, odnosno u vrlo ranoj fazi epidemije. Imali smo i mnogo uspjeha u početnoj fazi detekcije i izoliranja.
Smatramo da su ključne mjere koje su provedene u Hrvatskoj obustava rada djelatnosti koje nisu nužne za svakodnevni život, omogućavanje korištenja javnog gradskog prijevoza samo za osobe koje moraju raditi i ograničavanje kretanja stanovništva između teritorijalnih jedinica.
Zatim obustava rada u odgojno-obrazovnim ustanovama i edukacija na daljinu, planiranje rada zaposlenih i njihova preraspodjela i omogućavanje rada od kuće u svim djelatnostima u kojima je to moguće.
Potom smanjivanje broja osoba prisutnih u javnim prostorima, mjere ograničavanja i posebne regulacije rada prodavnica i tržnica. Također zabrana rada kafića, restorana, klubova i sličnih mjesta kao i sportskih događaja gdje se ostvaruje vrlo bliski kontakt između ljudi. Svakako bih istaknuo i vrlo ozbiljan pristup edukaciji stanovništva o novonastaloj epidemiji i neumornog prenošenja pravih poruka općoj populaciji.
