Malo tko od naših čitateljica i čitatelja nije čuo za Izgubljenu generaciju.
Splićani ovu sintagmu poznaju u sasma drugom kontekstu od njenog izvornog značenja. Izgubljena generacija (engl. Lost Generation) zapravo označava skupinu američkih pisaca koji su nakon Prvog svjetskog rata, 20-ih godina prošlog stoljeća, otišli u Europu i okupili se mahom u Parizu. Glavni grad Francuske je zbog svoje otvorenosti i liberalnosti tih godina postao velika komuna stranih pisaca. Među njima su bili Ernest Hemingway, Gertrude Stein, Thomas Stearns Eliot, Ezra Pound, Francis Scott Fitzgerald, John Dos Passos i drugi.
Nije nam poznato je li Damir Duplančić, kada je krenuo u svoju Odiseju na tadašnjem Radiju KL Eurodom, imao na umu gore nabrojenu plejadu umjetnika ili je samo verbalnom bravurom htio otpuhati prašinu i skinuti paučinu s mnogih uspomena koje se vežu za grad kojem je nekad pozivni broj bio 058.
Duplančić je, kako bi Bukle rekao aludirajući na emocije, zaheban lik. Školovao se za fiskulturnog učitelja ali taj posao, koliko nam je poznato, nikad nije radio. Ono u čemu je najbolji i po čemu ga cijeli Split prepoznaje je radijska emisija za koju bi više puta naglasio kako ju proizvodi s greškom. Makar nikad ne bi prošao govornu obuku za kakvog voditelja na nacionalnoj televiziji kojemu inkasator uredno osigura od pretplatnika plaću, rijetko tko u Splitu neće prepoznati taj piskutavi glas i s guštom pojačati bar jedan zubić jače svoj radijski prijemnik kada ga čuje.
Da se ne ponavljamo kao papige, a znamo da stari “tičar” Duplančić to ne bi ni volio, nećemo spominjati kako je radio postaja na kojoj je započeo karijeru nažalost propala a kako se na jednoj komercijalnoj jednostavo nije uklopio. Makar i u solo dionicama Duplančić izaziva strašnu pozornost kod svojih slušatelja, njegova najbolja ostvarenja su kada u goste primi sugovornike za koje se temeljito pripremi. Emisije s Tonkom Popadić, Meri Cetinić, Vladimirom Bearom i mnogim drugima pokazuju svu moć voditelja da ogoli svoga sugovornika i izvuče iz njega ono najtoplije i slušatelju najzanimljivije. Razlog našeg teksta je nova stranica u njegovim putešestvijama. Ovoga je puta naš splitonostalgičar nabasao na “luđega” od sebe.
Ta pozitivna ludost je satkana u liku i djelu Vedrana Sesartića, koji gura neki sasvim drugačiji film od onoga koji trešti iz hrvatskih radijskih etera. I ne bud’ lud, znajući Duplin potencijal i činjenicu da je “tražena roba u gradu” doziva ga petkom u svoju emisiju na Radio Braču. Taj Duplex, kako su se ovoga petka nazvali, uljepša nam nekoliko kuna ili lipa prije odlaska na vikend.
I sve je to lijepo i krasno, ali nije nam jasno kad će se netko s Radio Brača sjetiti i ponuditi Duplančiću termin za njegovu Izgubljenu? Makar znamo da se služi onom krilaticom kako je vrijeme novac, sigurni smo da je u ovome slučaju novac potpuno marginalan.
Ajde Izgubljeni, šta si stao, zašto si nas odje...
