JURICA GALIĆ JUKA Putopis “Sjeverna Mezopotamija” (1): Dara – ostaci bizantskog grada čiji su stanovnici živjeli u stanovima izbušenim u stijeni

"Ono što me najviše dojmilo je stara kamena cisterna. Nevjerojatno da su ljudi prije 1600-1700 godina radili takve građevine..."

Punih godinu i pol je prošlo od mog zadnjeg putovanja u Mjanmar (ex Burma). Puno se od tada toga dogodilo u našim životima. Nisam samo ja izgubio priliku putovati. Neki su izgubili i puno više. Živote, posao, zdravlje, rutinu, druženje…


Nadam se da će to sve jednog dana biti iza nas. No vratimo se mi putovanjima. Mnoge zanima kako je putovati u vrijeme pandemije. Iskreno, bolje nego prije za određene ljude. Vjerovali ili ne, postoje ljudi kojima je putovanje posao. Ja na žalost nisam među njima. Ali poznajem neke. Njima je ovo vrijeme bolje jer su cijene kudikamo manje, kao i broj turista na lokacijama, što im olakšava rad.

Treća sreća

No što s nama ostalima koji ne živimo od putovanja? Ja jesam profesionalni putopisac i fotograf, te suradnik časopisa „Meridijani“, ali radim i drugi posao. Što znači da za putovanje trebam i godišnji odmor. Nama su stvari malo kompliciranije. Naime, samo ovo zadnje putovanje sam odgađao dva puta. Aviokompanija pomakla let za jedan dan i odmah mi se srušilo sve, od smještaja, rent a cara do samog godišnjeg odmora. Iz trećeg puta sam uspio, ali s dodatnim troškovima PCR testa kojeg je trebalo napraviti netom prije polaska i „tresti“ se hoću li biti pozitivan na covid. U slučaju da sam bio, izgubio bi sve, od uplaćenog leta i smještaja, do rent a cara i godišnjeg odmora. To je rizik današnjih putovanja.

No, ja sam iz trećeg puta uspio i sada ću vam u nekoliko nastavaka prenijeti impresije s putovanja na jugoistok Turske, područje drevne Mezopotamije, zbog čega sam ovaj putopis i nazvao „Sjeverna Mezopotamija“. Južna je Irak, Sirija, Libanon… Prije svega moram reći da je istina da je ovaj dio zemaljske kugle „kolijevka civilizacije“. Ma koliko ja sa srcem i ljubavlju promovirao ljepote i bogatu povijest Hrvatske, posebice naše Dalmacije, nerado moram priznati da se ni jedno mjesto na planetu ne može niti približno usporediti da poviješću Mezopotamije. Niti približno. Na svakom kraku, doslovno, špilje, ruševine utvrda, svetišta, hramova, vjerovanja od poganskih do islama, povijesnih lokacija starih, pazite sada – preko 12.000 godina! Nevjerojatno nešto!

Cijeli grad pod zaštitom UNESCO-a

Nakon leta Zagreb – Istanbul, dolazim u gradića Mardin koji izgleda poput kulise za film „Lawrence od Arabije“. Cijeli grad od nekih 90.000 stanovnika je zaštićeno kulturno dobro pod zaštitom UNESCO-a. Na vrhu „zlatnog grada“ (kako mu tepaju zbog zlatne boje njegovog žutog kamena na suncu) nalazi se dvorac Mardin ili 3000 godine stara utvrda zvana još i Orlovo gnijezdo, zbog toga što se nalazi na visini od 1200 metara.



U gradu žive Arapi i Kurdi. Moram napomenuti da jako loše ili gotovo nikako ne govore engleski, što može otežavati komunikaciju. Ja sam imao problem s najmom auta. Sve su krivo napravili. Tražio jedno auto, dobio drugo. Tražio sustav s mjenjačem, dobio automatik. I tako. No snađe se čovjek nekako. I još nešto. Preporučujem da tijekom boravka u Turskoj koristite njihovu karticu. Za dvadesetak eura imate 20 GB materijala i jako puno minuta poziva olakšat će vam život tamo.

Stanovi izbušeni u stijenama

Prva destinacija koju sam obišao bio je arheološki lokalitet Dara. Zanimljivi ostaci utvrđenog bizantskog grada čiji su stanovnici živjeli u stanovima izbušenim u stijeni. Ono što me najviše dojmilo je stara kamena cisterna. Nevjerojatno da su ljudi prije 1600-1700 godina radili takve građevine. No, to je tak „novo“ doba ovdje. Bit će puno starijih lokacija. Jako dobrom cestom vozim i do sljedeće lokacije. I zadnje u ovoj prvoj priči. To je starokršćanski samostan Mor Hananayo iz 4. st. kojeg su osnovali sirijski pravoslavni svećenici. Zanimljiv je da je njihova vjera, kao i impozantan objekt, preživjela tzv. „Asirski genocid“ pri kojem je u razdoblju od 1914. do 1924, na stotine sirijskih, grčkih i armenskih smrtno stradalo ili prisilno deportirano s ovog područja od strane osmanskih i kurdskih vojnih postrojbi. Ne ponovilo se više nikada!



Svoje putovanje nastavljam prema Şanlıurfi, sljedećem gradu iz kojeg ću vam donijeti izvještaj o brojnim lokacijama, među kojima je i Göbekli Tepe, najstarije svetište na svijetu (9.000 g. pr. Kr.)

 

 

 

 

Moja reakcija na članak je...
Vau
4
Haha
0
Hagić
1
Hmmm
1
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime