Autori projekta „Terra Croatica – Bročko blogo“, ravnateljica „Hrvatske čitaonice“ Jadranka Nejašmić, prof. i Šime Strikoman, akad. film. i tel. snim i redatelj, namjeravaju prikazati 10 000 godina bračke povijesti i kulture kroz dvadesetak scena, koje će prenijeti autentičnu poruku vremena jer se snimaju na izvornim povijesnim lokalitetima, na kojima možemo pratiti kontinuitet življenja do današnjeg dana.
Trebao bi to biti ujedno i bajkoviti prikaz otoka Brača jer će se na fotografijama, osim stvarnih likova, naći i mitološka bića praćena bračkim fjabama, gočicama, legendama i mitovima.
Uz već prije snimljene scene iz ilirskog i rimskog razdoblja na Braču, kao i prirodnog fenomena Koloč i mitoloških bića: vila, macića i Orkomarina, snimljena je scena dolaska Juraja Matejeva Dalmatinca zvanog Georgius Mathaei Dalmaticus, Giorgio Orsini, Giorgio da Sebenico na Brač po kamen za gradnju šibenske Katedrale.
Velikog dalmatinskog renesansnog majstora glumio je multimedijalni bolski umjetnik Ivica Jakšić Čokrić Puko, a njegove učenike: Božo Nejašmić i Đuro Mihovilović.
Scene su snimljene u pučiškom kamenolomu i u župnoj crkvi u Gornjem Humcu.
Kostimografiju je osmislila Jadranka Nejašmić. Dio kostima posudilo je Udruženje obrtnika i Turistička zajednica grada Šibenika, a neke je šivala Mirjana Bižaca.
Direktor fotografije je Šime Strikoman, a njegov asistent bio je dr. sc. Vjekoslav Koljatić.
Zahvaljujemo gđi. Vlasti Mesić, tajnici Udruženja obrtnika Šibenik, na prihvaćanju suradnje na projektu u kojem hrvatski velikan Juraj Dalmatinac spaja dvije dalmatinske obale: našu bračku i njegovu šibensku.
- Hvala tehničkom direktoru Jadrankamena Marku Vlahoviću, dipl. ing. geol. na dopuštenju snimanja u kamenolomu, Padre Mirku, župniku u Gornjem Humcu, na dopuštenju snimanja u crkvi, gđi. Vedrani Šesnić na usluzi u crkvi i gđi. Ireni Kraljević, vlasnici frizerskog salona „Sirena“ na doniranoj frizuri Jurja Dalmatinca.
Iz bračkih kamenoloma brao se kamen za izgradnju mnogih velebnih spomenika i građevina diljem svijeta: Bijele kuće u Washingtonu, Parlamenta u Budimpešti i Beču, kao i bečkog Hofburga, Reichstaga u Berlinu, spomenika palim Kanađanima u Vimyju u Francuskj, obale u Benghaziju u Libiji..., ali i za brojne u domovini: Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, Galerije Meštrović i Privredne komore u Splitu, Arheološkog muzeja, crkve Sv. Marije i Gradske lože u Zadru, zgrade Burze i Meštrovićevog paviljona u Zagrebu, trogirske katedrale, križa u Vukovaru... Stoljetna tradicija bračkih kamenoloma zasnovana je ipak na dva posebno vrijedna povijesna spomenika: Dioklecijanovoj palači u Splitu i katedrali u Šibeniku - poručili su.
Početkom XV. st., kada je prvi val strujanja kulturnog i umjetničkog preporoda quattrocenta (rane renesanse) dopro do Dalmacije, dao je tri znamenita umjetnika, kipara i graditelja: Jurja Dalmatinca, Andriju Alešija i Nikolu Firentinca koji su stvorili umjetničko blago dalmatinskog graditeljstva od Raba do Dubrovnika i u Italiji.
Prvo mjesto u toj značajnoj građevinskoj epohi zauzima Katedrala sv. Jakova u Šibeniku, jedinstveni spomenik europskog sakralnog graditeljstva, ujedno i na UNESCO-vom popisu svjetske baštine, remek-djelo Jurja Dalmatinca ( rođen u Zadru početkom 15. stoljeća, umro u Šibeniku 1473/75.) koju je ovaj umjetnički genije izvodio od 1441. god. do smrti. Sačuvane isprave, koje osvjetljuju poslovnu vezu ovog našeg najvećeg graditelja i kipara XV. st. sa bračkim kamenolomima, iz kojih je nabavljao kamen i osobno u njih često zalazio da bi nadgledao klesarske radove, odnose se baš na gradnju šibenske Katedrale. U ugovoru iz 1450. god. sa Crkovinarstvom stoji da mu je dana veća svota novca da ode na Brač i da za izgradnju Katedrale dade lomiti i izraditi što veće količine kamena.
Ovi veliki majstori ostavili su na Braču nekoliko vrijednih spomenika:
u župnoj crkvi na humačkoj pjaci, u predromaničkoj crkvici sv. Jurja u drevnom bračkom naselju Straževniku, koja se spominje 1111. god. i ima najstariji zvonik na preslicu u Dalmaciji, u crkvici sv. Ciprijana na groblju u Pražnicama i u Gospinoj crkvici na groblju u Gornjem Humcu nalaze se reljefi Nikole Firentinca.
A u Župnoj crkvi u Gornjem Humcu izložen je triptih Jurja Dalmatinca, koji je dostigao vrsnoću majstora. "Likovi su izvedeni vrlo plastično. U sredini je Gospa s djetetom, s jedne strane sv. Nikola a s druge Sv. Mihovil u oklopu gazi zmaja, koji mu repom ovija nogu, a Mihovil mu koplje zabada u otvorene ralje, dok u drugoj ruci drži vagu kojom mjeri kreposti duša u obliku glava na tezuljama. Fizionomija likova neodoljivo podsjeća na dalmatinčeve glave sa središnje apside šibenske katedrale.“ (P. Šimunović)
