Ovaj putopis je poslastica za sve ljubitelje antropologije i etnologije. Jurica Galić Juka u siječnju 2024. obišao je pet autentičnih i tradicionalnih etničkih skupina Južnog Sudana, prevalivši pritom 854 kilometra. Njegov putopis je poslastica za sve ljubitelje antropologije i etnologije.
U trećoj epizodi Juka obilaz etničku skupinu Lotuko koja se nalazi u regiji karakterističnoj po planinskom lancu kojim dominira Imotong - najviša planina u Južnom Sudanu (3187 m).
"Pred zalazak sunca dolazimo u Chalmini - centralno selo naroda Lotuko. Budući da su oni najbrojnija etnička skupina koju sam posjetio na ovom putovanju, ne iznenađuje me što imaju i svoj nogometni klub. Zove se „FC Ilieu Neema“ i natječe se u prvoj državnoj ligi. Pred zalazak sunca smo stigli prisustvovati lokalnom derbiju koji su upravo igrali protiv ljutog rivala „FC Murahatiha“. E to se zove putnička sreća! Rezultat? Manje bitan. Pobijedio je domaćin 3:1. Ali atmosfera je bila nadrealna.
Navijači naoružani puškama i strijelama na liniji zemljanog igrališta, koze koje su nekoliko puta prekidale utakmicu, pjesma i veliko slavlje nakon utakmice. Uspomena za cijeli život.
Ujutro ustajemo oko 5:30 kao i svakog dana. Velike su vrućine, u prosjeku oko 38 stupnjeva i najbolje je snimati u zoru i pred zalazak sunca. Narod Lotuko broji između 500.000 do 700.000 ljudi, ovisno o izvoru. Govore otuho jezikom i vjeruju da su oduvijek u regiji karakterističnoj po planinskom lancu kojim dominira Imotong - najviša planina u Južnom Sudanu (3187 m). Zato vole reći da su oni „planinsko kraljevstvo Chalmini“. Ruku na srce, narodom simbolički zaista vlada svećenik-kralj, ali on je tek poštovana osoba, bez većih ovlasti i statusnih simbola.
Glavnu riječ ipak drže seoske poglavice (kobue). Oni arbitriraju između sporova seljana, donose važne odluke i zazivaju kišu žrtvujući bika ili kozu na jednom od seoskih "trgova" u sredini kojeg se nalazi kolac od ebanovine. Lotuke drže velika stada goveda, ovaca i koza, a smatraju da zemljište ne može biti u vlasništvu jedne osobe, već cijele zajednice. U stara vremena su se muškarci smatrali "ženom" sve dok u borbi ne ubiju drugog muškarca. Srećom, danas se tim činom mogu „pohvaliti“ tek sredovječni muškarci", opisuje nam Juka svoju avanturu. Pogledajte:
