Bilo je to u Andori u ožujku 2023. godine kada je u klasi ILCA 7 ( ex Laser Standard) pobjedničko postolje na Prvenstvu Europe bilo rezervirano samo za jedriličare Mornara. Tonči prvak Europe peti put, Filip drugo mjesto i Pavlos bronca. Tri jedriličara Mornara na natjecanju i sva tri s medaljom oko vrata. Uspjeh koji je teško ponoviti.
U zemlji gdje su brodovi i more neraskidivo spojeni na različite načine, sportsko jedrenje je u kontinuitetu opravdalo svoje postojanje. Postoje natjecanja – regatno jedrenje u različitim kategorijama gdje prednjače maxi krstaši, pa sve prema onim manjim jedrilicama od desetak metara. Ozbiljna natjecanja na ovim prostorima su i Mrdujska regata, Viška regata, Paiška regata, Regata Jabuka, Šoltanska regata, Fažolka, Kaštelanska regata…
Svaka je stvar prestiža. Većinu organizira JK Labud, vitalni stogodišnjak koji je prvu „Mrduju“ organizirao daleke 1927. godine. Regata za gušt, ali i veliki prestiž. To je regata masovka gdje svi izlaze na start ispred luke i guštaju u nadmetanju. Do otočića Mrduje i nazad i ako je vrijeme ugodno to je pravi dnevni izlet. Još poslije fešta. Sportska povijest Labuda bogata je trofejima. I brojem olimpijaca u Laseru, 470 i Finn-u. Minski Fabris, Karlo Kuret i Ivan Kuret, Tina Mihelić, Marko Mišura…. I da, naravno, Ivan Kljaković Gašpić koji se sa Zente preselio u Labud. Labudašica iz sportsko-morske obitelji je Palma Čargo, jedna od najboljih daskašica na svijetu i friška hrvatska olimpijka. Ne zaboravimo mnoge trenere, na primjer one koje su na Olimpijskim igrama kao kod kuće. Tonči Antunović Graja koji je već neko vrijeme povratnik u svoj JK Split. A JK Split imao je svoje olimpijce – braća Bulaja, Ivan Bulaja i Toni Bulaja jedrili su u Australiji prije 25 godina. JK Split ima i svoju olimpijku – Elenu Vorobevu s kojom u kontinuitetu živi i radi popularni Graja. I ona se nauživala Igara.
Jozo i Tonči – neraskidiva ljubav
Jedriličari Mornara su ispisali povijest hrvatskog olimpijskog jedrenja. Dobro su se snalazili i na regatama neolimpijskih klasa, ali svakako svi znaju za Matu Arapova. Mate je legenda kluba, jedriličar koji je dva puta bio na Olimpijskim igrama, ali koji ima i svoju lokalnu slavu. Naime, prava je „Fatamorgana“ za svoje drage susjede – jedriličare Labuda. S onim svojim osmijehom dok prolazi kroz cilj Mrdujske regate samo diže tlak stoljetnom klubu iz susjedstva. „Opet sam pobijedio“ – uzviknuo bi Mate.
Predani rad klupskih trenera Mornara iznjedrio je, osim europskih i svjetskih, dvije povijesne olimpijske medalje za Tonča Stipanovića. Onu u Riju, onu u Tokiju. Srebrene.
Dok ga je u Riju samo zadnji plov dijelio od povijesnog zlata, u Tokiju je srebro više bilo osvojeno nego zlato izgubljeno. Tončica je htio i u Pariz 2024., odnosno u Marseille na još jedne Igre, ali je posljednja kriterijska regata u Hyeresu pokazala da će ga naslijediti klupski kolega – Filip Gašo Jurišić.
Gašo je super skromni jedriličar iz Hvara koji je još jedan pokazatelj koliko se dobro u Mornara radi i da svaki šampion ima i svog nasljednika. Posljednjih godina bio je odličan na europskim prvenstvima i svjetskim prvenstvima, osvajao medalje ali još nikad zlatnog sjaja. Nakon što je objavio odlazak iz olimpijske klase ILCA 7, Stipanović je ove jeseni sazvao press konferenciju i objavio: I'm back!
Gaši se opet tresu gaće.
Za koga navija trener?
Kad smo se već uhvatili ILCE 7 moramo reći sljedeće. To je olimpijska klasa i na Igre ide samo jedan predstavnik iz svake države. Za mjesto pod suncem i hrvatskim stijegom na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. najvjerojatnije će se opet boriti dva naša junaka. Tonči i Filip. Sad zamislite. Isti klub, isti trener, isti cilj. Biti bolji od ovog drugoga. Stipanović je objavio svoj povratak u velikom stilu, ali zajednički će s ljutim rivalom po moru i regatama tražiti pobjedu za sebe. Biti dio tima, biti kolega i prijatelj, možda dati neki savjet. Ili više ne. Što sad? Trenerska legenda Mornara – Jozo Jakelić u svojoj glavi mora i jednog i drugog pripremiti za najveće rezultate. Kako da priprema jednog protiv drugog iz iste ekipe? OK, nije to baš ista ekipa, nije momčadski sport, ali ti si odgovoran kao trener za uspjeh obojice. I neuspjeh jednog od njih kada govorimo o plasmanu na Olimpijske igre. Hoćeš li nehotice mrvicu znanja više dati jednom od njih ili će sve biti kao na apotekarskoj vagi? Opet veliki izazov za našega Jozu, ali ne bi priča tako dugo i lijepo trajala da postoji jedna mrvica zavisti, ljubomore, netransparentnosti. Da trofejni hrvatski trener nije savršeno posložio kockice. Zato ovoliko i uživamo u njihovim uspjesima.
Pavlos Kontides – Mornarevac od kolina
Najbolji ciparski sportaš zove se – Pavlos Kontides. On je oženio Zagrepčanku Jelenu Međer, kum mu je bio Gašo Jurišić. Pavlos skoro 20 godina živi i trenira u našoj zemlji. Pavlos iz Varoša. Gledajte, to je najbolji ciparski sportaš svih vremena. Jedini iz svoje zemlje koji ima olimpijsku medalju, bio je svjetski i europski prvak, proglašen za najboljeg jedriličara na svijetu. Na svom Cipru on je veća faca od predsjednika države. Trenira i živi u Splitu, nastupa za Mornara i svoj Cipar. Tečno govori hrvatski jezik. Zbog njega su Mornarevci bolji na moru.
Nećemo zaboraviti Petru Marendić ni Sandru Lulić. I one kopaju more dosta uspješno.
I tako. U očekivanju novih nadmetanja i rivaliteta uživamo u uspjesima na moru, ali i izvan njega.
Kako to da su "lijeni" Dalmatinci zapravo – najbolji sportaši na svijetu?
STO GODINA KUGLANJA U SPLITU Sportski uspjesi su impozantni...
