Bivši gradski vijećnik Martin Pauk komentirao je ostavku Miroslava Škore.
Pouzdanu informaciju o ostavci Miroslava Škore saznao sam prije skoro mjesec dana. Za početak, pohvalna je sama činjenica da je s tom informacijom bio upoznat malo širi krug ljudi na zadanom političkom spektru, a da informacija nije procurila u javnost niti među političku konkurenciju, što pokazuje ohrabrujuće pomake i političko sazrijevanje.
Za razumijevanje daljnje priče potrebno je napraviti vrlo jasnu podjelu građevnog tkiva Domovinskog pokreta - postoji Domovinski pokret sa svojim članstvom kao politička stranka, a unutar njega egzistira (i možebitno prevladava među dužnosnicima) grupacija Škorinih intimnih prijatelja i suradnika.
Škoro je stranku od početka podredio sebi, što je logičan i razuman slijed događaja ukoliko kao političar cilja na duže staze.
Međutim, pojavio se paradoks, jer sama imenica "pokret" označava puno širu društvenu skupinu s većom fluktuacijom ljudi, dok je sam predsjednik stranku zamislio kao čvrstu strukturu u kojoj je okružen vlastitim "pretorijancima" s kojima je prijateljevao puno prije politike.
Kad sam prije godinu i pol dana (uoči predsjedničkih izbora) napravio i objavio analizu kojom sam utvrdio kako "Škoro nije taj", kako nije persona koja dugoročno može napraviti promjenu, napali su me njegovi "pretorijanci" i tvrdili kako radim za "ove i one, HDZ ili tajne službe". Članak je dostupan svima na internet izdanjima domaćih medija.
Međutim, daljnji tijek događaja obznanio je kako ipak postoji itekakva "kastinska" podjela stranke na Škori odane ljude i na ostatak članstva. Škoro je godinu dana pokušavao zacementirati svoju poziciju, a njegovi terenski pretorijanci su mu napravili medvjeđu uslugu jer su bespoštednim čuvanjem vlastitih položaja iz stranke "potjerali" mnoge ugledne i priznate ljude iz svih domena društvenog djelovanja.
No, na koncu je i sam gospodin Škoro shvatio kako je stranka pod takvim ustrojem dosegla zenit i kako ne može napredovati vođena mediokritetima budući da je propuštena prilika za meritokratski ustroj, onaj po znanju, zaslugama i sposobnostima. Je li to Škoro shvatio sam ili mu je sugerirano, ostaje za vidjeti.
Isto tako, činjenica je da se Škoro povukao gospodski, bez previše pompe i bez stvaranja raskola u stranci. Međutim, njegovi pretorijanci, predvođeni gospođom Vesnom Vučemilović, Škorinom sestrom, očito se ne mire s novim miješanjem karata i očajnički pokušavaju zadržati kontrolu nad strankom.
Domovinski pokret je pod Miroslavom Škorom stvorio ime i ostvario vrlo, vrlo zavidne rezultate na svim razinama. Za napredak i eventualno dugoročno utvrđivanje položaja ipak će biti potrebno blago mijenjati paradigmu same stranke kako bi se stvorila širina koja privlači dokazano kvalitetne kadrove.
Miroslavu Škori želim puno sreće u privatnom i poslovnom životu, a vodećim ljudima DP-a mudrosti i staloženosti kako bi na vrijeme zatvorili pukotine prije nego dođe do izražene podjele u samoj stranci na "naše i njihove".
