Na našim otocima, poput Brača, Hvara i Korčuli nema sezone bez stranih radnika, ali ne onih koje ste očekivali. Umjesto Filipinaca i Nepalaca, koji su posljednjih godina preplavili hotelske kuhinje i restorane na kopnu, na dalmatinskim otocima ovog ljeta dominiraju Srbi. Gdje god se okrenete, čujete poznati naglasak, a upravo oni su ti koji dočekuju goste, poslužuju i zbrinjavaju.
Bez njih bi, kažu otočani, sezona teško bila uspješna. Nedostatak domaće radne snage nikad nije bio očitiji, a stranci su postali ključni kotač turističke sezone. Mladi odlaze, domaći biraju Njemačku ili Irsku, a oni koji ostaju radije neće podnositi ritam od 12 sati dnevno za 1.200 eura. Ugostitelji i hotelijeri su zato prisiljeni tražiti rješenja, a Srbi su se pokazali kao najprirodniji odgovor, blizu su, govore isti jezik, razumiju mentalitet i goste te se brzo prilagode životu na moru.
Što kažu brojke?
Odlučili smo provjeriti što kažu podaci i otkriti jesu li nam susjedi zaista spasili sezonu.
Prema podacima Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, do 15. srpnja ove godine izdano je 1.009 radnih dozvola državljanima Srbije, od ukupno 8.216 dozvola za sve državljane trećih zemalja. Srbi tako čine više od 12 posto svih stranih radnika u toj županiji.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji brojke su još izraženije. Do danas je izdano 2.008 dozvola za rad Srbima, što je 17,5 posto svih stranih radnika na tom području. Iako je ta brojka nešto manja nego lani (2024. ih je bilo 2.210), njihov udio ostaje značajan. Bez njih bi, vjerojatno, brojni objekti na otocima jednostavno ostali zatvoreni.
Čista zarada
Jedna od sezonaca u Hrvatskoj je Milena, koja već treću godinu zaredom dolazi na sezonski rad na Korčulu. Po profesiji je trgovkinja, zbog čega joj se ideja o radu u supermarketu odmah svidjela.
"Ovo mi je već treća sezona na Korčuli. Na početku je bilo malo straha zbog prilagodbe, ali brzo sam shvatila da poslodavca zanima samo kako radiš posao. Moram priznat da se stvarno puno radi, ostaje malo vremena za uživanje, ali za mene je ovo dobra prilika jer zaradim više nego u Srbiji. Uz to imam osiguran smještaj i hranu, što puno znači“, priča nam Milena koja radi kao prodavačica u Konzuma.
Nikola je sezonac na Braču. Odlučio se odraditi sezonu u Hrvatskoj zbog, kako nam kaže, čiste zarade.
„Na Braču sam već kao domaći. Prve godine bilo mi je teško, ritam je ubitačan, radiš po 12-14 sati dnevno, nemaš slobodnih dana u sezoni, ali kad izdržiš jedno ljeto, znaš u što ulaziš iduće godine. Plaće su bolje nego u Srbiji, a napojnice znače još jedan dodatni prihod. Stan i hrana su mi osigurani, pa sve što zaradim mogu ponijeti kući. Ovdje nas ima dosta iz Srbije, konobari, sobarice, kuhinjsko osoblje…poslodavci nas vole jer se lako prilagodimo. U zadnje dvije godine vidim sve više Nepalaca i Filipinaca, ali na Braču smo mi još uvijek većina, guramo sezonu“, smatra konobar Nikola iz Srbije.
Poslodavci ulažu u poboljšanje radnih uvjeta
Alen Mrvac s portala Moj posao navodi kako poslodavci u Hrvatskoj iz godine u godinu sve više ulažu u poboljšanje radnih uvjeta. Razlog tome je, kaže nam, jednostavan jer tržište rada postaje sve zahtjevnije, a kvalitetnih radnika je sve manje.
„Plaće u Hrvatskoj u cjelini su u prvoj polovici 2025. godine porasle za oko 14% te sada u prosjeku iznose 1.487 eura neto. U turizmu i ugostiteljstvu rast je bio nešto umjereniji, oko 9%, čime je prosječna plaća u ovom sektoru dosegla 1.248 eura neto. Zanimljivo je da su najviše rasle plaće na nižim razinama, što sugerira da su poslodavci pokušali zadržati najranjivije skupine radnika povećanjem osnovice.
Najveći rast plaća zabilježen je kod radnika brze prehrane i animatora, čije su plaće rasle iznad prosjeka sektora“, otkriva Mrvac.
Uz povećanje plaća, ističe i sve češću praksu uvođenja dodatnih pogodnosti.
"Besplatan smještaj i prehrana, slobodni dani, bonusi za uspješno odrađenu sezonu, pa čak i mogućnost stalnog zaposlenja nakon ljeta, sve su to načini na koje poslodavci pokušavaju privući i zadržati domaće radnike. Jasno je da će se ovaj trend nastaviti i dalje, pogotovo u kontekstu velike konkurencije i sve težeg pronalaska kvalitetne radne snage“, zaključuje Alen Mrvac s portala Moj posao.
Jesu li nam Srbi spasili sezonu? Brojke su jasan odgovor: u Splitsko-dalmatinskoj županiji čine petinu svih stranih radnika, a u Dubrovačko-neretvanskoj više od 12 posto. To su tisuće ljudi bez kojih bi turizam teško izdržao. Poslodavci, svjesni manjka domaće radne snage, sve više ulažu u smještaj, hranu, bonuse i plaće. Srpski radnici nameću se kao logičan izbor, blizina, jezik i lakša prilagodba čine ih poželjnijima od radnika s Filipina ili Nepala. Hoće li takav trend potrajati? Pokazat će sljedeće sezone.
