Sveprisutnost mikroplastike u okolišu postala je globalni problem, a najnovija istraživanja pokazuju da se ove sitne čestice nalaze i u našoj svakodnevnoj hrani.
Zabrinjavajući rezultati stižu sa Sveučilišta u Padovi, gdje je studija otkrila prisutnost mikroplastike u gotovo svim ispitivanim mliječnim proizvodima – uključujući i sir, jednu od najomiljenijih namirnica na svijetu, prenosi Net.hr.
Zreli sirevi najveći izvor kontaminacije
Istraživanje je jasno pokazalo da nisu sve vrste sira jednako kontaminirane. Najviše razine mikroplastike pronađene su u zrelim, odležanim sirevima, s prosječnom koncentracijom od čak 1857 čestica po kilogramu. U ovu kategoriju spadaju popularne vrste poput cheddara, goude, parmezana, camemberta i plavih sireva kao što je gorgonzola.
Za usporedbu, svježi sirevi, koji ne prolaze proces zrenja, imali su nešto niže, ali i dalje zabrinjavajuće razine od oko 1280 čestica po kilogramu. Ovdje ubrajamo mozzarellu, ricottu, fetu i svježi kravlji sir. Najmanje kontaminirano bilo je mlijeko, s oko 350 čestica po kilogramu.
Razlog za ovako značajnu razliku leži u samom procesu proizvodnje. Tijekom izrade sira, uklanjanjem sirutke smanjuje se ukupna masa proizvoda, ali se istovremeno koncentriraju sve krute komponente, uključujući i prisutne fragmente mikroplastike. Dodatno, dugotrajno razdoblje zrenja, tijekom kojeg sir gubi vlagu, dodatno pojačava ovaj učinak. Zbog toga zreli sirevi mogu sadržavati i do pet puta više čestica mikroplastike nego mlijeko od kojeg su napravljeni.
Kako mikroplastika završava na našem tanjuru?
Put kontaminacije je složen i proteže se kroz cijeli opskrbni lanac, od farme do pakiranja. Najčešće identificirani tipovi plastike su polietilen tereftalat (PET), polietilen (PE) i polipropilen (PP), koji se široko koriste u plastičnim bocama i ambalaži za hranu. Međutim, pronađeni su i drugi polimeri, što ukazuje na raznolike industrijske izvore.
Mikroplastika može dospjeti u mliječne proizvode putem stočne hrane kontaminirane plastikom, ali i kroz samu opremu za preradu mlijeka, poput cijevi za mužnju, kalupa za sir i sintetičkih tekstila koji se koriste u sustavima za filtriranje. Čak i čestice mikroplastike prisutne u zraku unutar proizvodnih pogona mogu završiti u konačnom proizvodu.
Potencijalni rizici za zdravlje
Iako su dugoročni zdravstveni učinci konzumacije mikroplastike još uvijek predmet intenzivnih istraživanja, dosadašnje studije izazivaju ozbiljnu zabrinutost. Znanstvenici povezuju izloženost mikroplastici s oštećenjima jetre, problemima sa srcem, kroničnim upalama, staničnim oštećenjima pa čak i poremećajima u radu hormona i crijevne mikroflore.
Posebno su opasne nanoplastike, još sitnije čestice koje zbog svoje veličine mogu prodrijeti kroz biološke barijere, ući u krvotok i limfni sustav te se akumulirati u organima i tkivima. Također, mikroplastika može otpuštati teške metale i druge štetne tvari koje je apsorbirala iz okoliša.
S obzirom na sveprisutnost mikroplastike, znanstvenici i organizacije poput Svjetske zdravstvene organizacije naglašavaju potrebu za daljnjim istraživanjem kako bi se u potpunosti procijenili rizici. No, smanjenje proizvodnje plastike i poboljšanje upravljanja otpadom ključno je za ublažavanje izloženosti ljudi i zaštitu prehrambenog lanca.
