Tijekom pet dana, od 14. do 18. travnja, svakog jutra od 10 do 14 sati, četiri umjetnika oslikavat će velike pisanice, dok će jedna biti namijenjena građanima, koji će se moći okušati u kreativnom radu i tako ostaviti vlastiti trag u blagdanskom ozračju grada. Oslikane pisanice bit će izložene u Đardinu, gdje će krasiti park zajedno s radovima iz prijašnjih godina.
Za najmlađe i sve zainteresirane pripremljene su i male pisanice koje se mogu oslikati i ponijeti kući kao uspomenu ili će biti darovane u budućim akcijama. U podrumima Dioklecijanove palače će također biti postavljen slikarski štafelaj, a uz stručnu pomoć članova udruge, moći će se izrađivati radovi u tehnici akrila na platnu.
Sudjelovanje u svim aktivnostima je besplatno, a svi sudionici dobit će prigodne zahvalnice.
„Kao i svake godine, tijekom Uskrsnog tjedna pripremili smo ugodno druženje za sve generacije. Naša mala radionica otvorena je od ponedjeljka do petka, od 10 do 14 sati. Uz pomoć naših članova, oslikavamo pisanice koje možete ponijeti kući. Pridružite nam se i postanite dio ove tople priče“, poručuje Ivica Marin Gitara iz Braniteljske udruge BLU.
Učenici glazbene škole pobrinuli se za blagdansku atmosferu
Branitelji-umjetnici svoja djela često izlažu na splitskim ulicama i trgovima, no rad na Rivi za njih je poseban izazov. Ipak, ovog puta vrijeme im nije išlo na ruku.
„Vrijeme nas je zeznulo, pa smo u suradnji s Turističkom zajednicom odlučili preseliti u Dioklecijanove podrume do kraja tjedna. Ove godine imamo i neke novitete. Naime, na jednoj velikoj pisanici označili smo polja pa svatko tko poželi može oslikati svoj detalj. Djeci također dijelimo zahvalnice, a najljepši dio cijele akcije je upravo to što nam se pridružuju mališani iz cijelog Splita. Ovo nam je već četrnaesta godina i djeca već prepoznaju i očekuju ovu radionicu“, ističe Marin.
Kako bi atmosfera bila još ljepša, angažirali su i učenike glazbene škole, koji su se pobrinuli za glazbenu pratnju tijekom radionica.
Dio pisanica izložen je i u parku Đardin, koji su ukrasili gnijezdom i velikim pisanicama.
„Uređenje je zahtijevalo dosta truda, ali nadamo se da će nas do kraja tjedna ipak poslužiti lijepo vrijeme“, kaže Marin.
Stranci su oduševljeni
Pripreme za ovu akciju počele su još mjesec dana ranije, a na Rivi su izložene velike, ručno oslikane pisanice koje posebnu pažnju privlače turistima.
„Strancima su pisanice posebno zanimljive, odmah se hvataju za novčanike jer su navikli da se sve plaća. Ugodno ih iznenadi kad shvate da je ovo humanitarna akcija. Za nas je to već dugogodišnja tradicija, naš svit je navikao, ali njima je to ugodno iznenađenje“, zaključuje Marin.
Simbol jaja
Dane oko Uskrsa nemoguće je zamisliti bez pisanica. Tradicija ukrašavanja jaja uveseljava i djecu i odrasle, no pisanice znače više od običnog ukrasa. One su ujedno i kršćanski simbol i dio stare narodne tradicije.
Ljuske jajeta nosile su se i zakapale u vrt, pokraj panja ili u kut, vjerujući kako će urod i plod biti bolji. Poslije uskršnjeg objeda mladež se veselila igrajući i pjevajući.
Prema uvriježenim narodnim običajima u Hrvatskoj da bismo preuzeli klicu novog života jaje valja pojesti, kako bi cijelu godinu ostali vitalni i zdravi. Tradicija je to koja se održala do današnjih dana u nekim dijelovima.
Na početku dvadesetoga stoljeća jaja su bila dio uskrsnih običaja u Dalmatinskoj zagori, ali se nisu kao danas ukrašena darivala rođacima i prijateljima, već su se davala župniku crkve.
Ono što je posebno uveseljavalo najmlađe, ali i starije, bilo je međusobno tucanje jajima; u toj je igri pobjednik bio onaj kojemu je pošlo za rukom razbiti najviše jaja drugima. U kršćanstvu je ono simbol novoga i vječnoga života što ga je Isus svojim uskrsnućem omogućio ljudima.
Pisanice su nekoć imale puno veću važnost nego danas. Darivali su ih momci svojim djevojkama. Na pisanici se mogla pronaći i poneka ljubavna poruka, poput ”Ovo se jaje za poljubac daje”, što je bila igra zaljubljenih koja je vodila ka novom, još čvršćem, zbližavanju parova.
„Sve se pretvorilo u moderni piknik“
U Dubrovniku je buduća mlada morala svom zaručniku darovati čitav tucet jaja, a svekrvi ispeći pletenicu od tijesta.
„Nakon što se pojede blagoslov jaja, cijela obitelj ide misu, a nakon toga u spaš na polje. Tamo se peču janjci, gradele, djeca igraju balote, prije je to imalo neku draž, a danas iako se običaj zadržao, pretvorilo se u moderni piknik. Isto kao što se nekad jela samo kapulica koju je danas zamijenila francuska salata“, prepričava nam Lidija uskrsne običaje u Cetinskoj krajini.
„Ništa se ta tri dana prije Uskrsa nije smjelo raditi, jaja su se bojala s kapulom i travom, djeca bi se tuckala, a onda bi pojeli jaja koja se razbiju. Ove godine koliko su poskupjela stat će u košarici“, našalila se Lidija.
Dok nije bilo umjetnih boja za jaja, na selu su ljudi koristili boje što su ih našli u prirodi. Najčešća je bila crvena, dobivena od korijena broča ili od cikle, ljuske luka, crvenog radiča. Crne su pisanice bojili bobicama bazge, duda ili čađom, a od kore hrasta dobili bi lijepu crno-smeđu boju. Od korijena koprive, špinata ili poriluka može se dobiti zelena. No, već početkom prošlog stoljeća, za bojanje jaja koristile su se boje za tekstil te licitarske boje.
