Neke biljke te iznenade imenom, druge mirisom, a neke, kao što je ova u naslovu, time što uopće nisu ono što se tvrdi da jesu. Tako je i s ljudima u virtualnom svijetu – iznenađuju. Iako smo samo točkice na ekranu, s nekima se dogodi ona posebna iskra: prepoznavanje po hobijima, senzibilitetu, humoru… i prije nego shvatiš, već ste na „ti“, već dijeliš savjete o zalijevanju i uzgoju, razmjenjuješ sjeme ili reznice i veseliš se tuđim biljkama kao svojima.
Korado Sergo upravo je takav lik: topla, pomalo nepredvidiva glede učestalosti objava, uvijek zanimljiva pojava u mojoj Fb-grupi „Sukulenti i kamenjarke“. Njegove objave volimo svi, čovjek jednostavno ima ono nešto, istarsku smirenost pomiješanu s botaničkom znatiželjom.
Bila sam uvjerena u to da ću s njim u kolumni razgovarati o kamenjarima, sukulentima, čudima otpornim na sušu… kad ono, Korado predloži da pišem o voćki imena „jesenska maslina“. Nikad čula za jesensku maslinu! Kako ću uopće pisati o nečemu što nemam i ne poznajem. Pitam se, ali pristojno, u sebi, što je ovom čovjeku?! A čovjek čita moje misli i kaže: „Ma nema veze s maslinom. Samo se tako zove. Voćka je. Sutra ti šaljem paket sa reznicama.“
Naravno da me prelio val oduševljenja, zamolim ga da mi opiše svoje iskustvo s tom zanimljivom voćkom i eto kolumne. Čas posla. Kad ne znaš što je bilo, pitaš, a kad ne poznaješ biljku o kojoj pišeš, pozoveš gosta.
I dok ja evo gledam njegove reznice u upravo pristiglom paketu, a moj On, s oduševljenim izrazom na licu, jede poklonjene, egzotične bobice, prenosim vam Koradov opis i galeriju slika koja garantirano budi poriv za sadnjom čak i ako nemate gdje, kao što ni ja nemam, ali ću posadit.
Plodovi ukusni svježi ili u marmeladi
Jesenska maslina, Elaeagnus umbellata, listopadni je grm visok 4 do 5 metara, a širok 3 do 4 metra. Potječe iz srednje i istočne Azije. Cvate u travnju i svibnju sitnim, mirisnim, bijelim cvjetovima. Plodovi su okrugle bobice veličine 7 do 8 mm, crvene ili žute boje, a kod mene u Istri dozrijevaju u desetom i jedanaestom mjesecu. Kad su zreli, prepuni su malih točkica. Ptice ih obožavaju i ponekad u tjedan dana ogole cijelo stablo. To volim. Cvrkut ptica u vrtu.
Vrlo je korisna jer fiksira dušik u tlu. Plodovi su ukusni svježi ili u marmeladi, a posebno je zanimljivo da imaju više likopena od rajčica, a likopen je snažan antioksidans. Lako se razmnožava reznicama.
Od selekcija, kod nas su se mogle naći crvene Amoroso i Sweet and Sour te žute Fortunella i Amber. Sadnice se povremeno pojave u istarskim vrtlarijama, makar sam ja svoju nabavio u Italiji.
Eto, tako kaže Sergo.
A ja mu vjerujem, jer čovjek ima onu istarsku mirnoću koju imaju samo ljudi i masline – čak i kad maslina nije maslina.
Ipak, priznajem, malo me zaboljelo kad sam pročitala da ima više likopena od mojih dragih, svetih rajčica.
To ti je kao da netko kaže da mu je susjedova pita od jabuka bolja od tvoje – može biti istina, ali prešuti sinko, ne izgovaraj to.
Ali čim sam vidjela da fiksira dušik u tlu, popustio je otpor. Biljka koja sama hrani zemlju! Pa kako da joj zamjerim?!
Uglavnom, jedva čekam da ova mala jesenska „ne-maslinica“ pusti žile u pitaru i na proljeće počne rasti u mome vrtu.
Nadam se samo da raste brzo, jer vrijeme trči. Zapravo, leti...
