“To je svima teško prihvatiti. To je uglavnom obitelj, širi krug oko obitelji. U ovom slučaju, te mlade žene su pripremane godinama da bi došle do trenutka kada će ih on početi zlostavljati, to znači da su one već psihološki na mjestu da ni same ne znaju što im se događa, zato je važno aplaudirati Mileni što je ona to uopće prepoznala”, kaže Veljača, piše N1.
Kampanja “Pravda za djevojčice” pokrenuta je nakon što je sedam mladića optuženo da su godinu dana grupno silovali djevojčicu u Zadru. Veljača kaže da je tada javnost bila prilično homogena na strani žrtve.
„Međutim, bilo je dosta problem što se tiče povjerenja u pravni sistem, jer i inače u Hrvatskoj žrtve, a i ljudi generalno, nemaju baš povjerenje u institucije, izgubili su ga negdje u putu tijekom ovih godina hrvatske neovisnosti, institucije se nisu pokazale da su na strani malog čovjeka“, kaže ona.
Ističe da je inicijativa „Pravda za djevojčice“ rezultirala ogromnim prosvjedom, na istom mjestu na kojem je nekoliko mjeseci prije bio prosvjed „Spasi me“.
Podrška javnosti i medija
„I na jednom i na drugom prosvjedu se okupilo između pet i 10 tisuća prosvjednika, tako da nam se činilo da imamo priličnu podršku javnosti i medija“, kaže ona.
Ističe da joj se čini da se to događa i u Srbiji.
„Što mi govori da je i jedno i drugo društvo sazrelo da se može govoriti o nasilju, obiteljskom i seksualnom. To su nasilja o kojima se ne voli progovarati“, kaže ona.
Kaže da je „važno i hrabro ono što je Milena učinila prva, a nakon toga i Iva“, jer je to, dodaje, „najteže u cijelom procesu izlaska iz kruga nasilja“.
Govoreći o komentarima ispod članaka i na društvenim mrežama, kaže da se ne voli fokusirati na njih, iz više razloga.
„Ljudi su u tom slučaju zaštićeni, što pseudonimima, a i daljinom, ako su pod svojim imenom. S druge strane, mislim da se ponekad događa, da upravo ljudi koji se nečega izuzetno boje, ili su čak upleteni u nešto slično najviše to kritiziraju“, kaže Veljača.
Kako je rekla, „pokušava čak ni ne osuditi tu vrstu komentara, nego se fokusira na komentare koji jesu u tom medijskom prostoru“.
„Kad sam progovorila na Facebooku, zatvorenom, kao glumica, javna osoba, producentica, o slučaju obiteljskog nasilja na Pagu, to se pretvorilo u lavinu, jer su ljudi to čuli, jer je neko iskoristio svoj društveni utjecaj, medijski status, kapital, za pravu stvar, širenje točnih informacija“, kaže ona.
Dodala je da joj se čini da je vox populi podržavajuć i na strani Milene i ostalih djevojčica.
Zašto neke žene nisu progovorile?
Prema njenim riječima „zašto neke žene nisu progovorile je isključivo njihova stvar“.
„Proći kroz sekundarnu viktimizaciju, kroz svjedočenje, ponovno proživljavanje traume koja se dogodila, to je izuzetno teško i za to treba biti psihički sposoban“, kaže ona.
Ona je u emisiji Nedeljom u dva govorila o nečemu o čemu se, kako sama kaže, malo govori, a to je „traženje idealne žrtve“.
„Svima nama bi ‘bilo drago’ da je žrtva netko koga ne poznajemo, tko je daleko od nas, netko tko socijalnim statusom, identitetom, životom, spada u, nekog tko, neću reći zaslužuje, ali u nekim javnim mokrim snovima spada u stereotip žrtve kakav vidimo u filmovima, to ne postoji“, kaže ona.
Naglašava da se seksualno nasilje statistički najčešće događa u takozvanom krugu povjerenja.
„To je svima teško prihvatiti. To je uglavnom obitelj, širi krug oko obitelji. U ovom slučaju, te mlade žene su pripremane godinama da bi došle do trenutka kada će ih on početi zlostavljati, to znači da su one već psihološki na mjestu da ni same ne znaju što im se događa, zato je važno aplaudirati Mileni što je ona to uopće prepoznala. Ljudski mozak je sklon nekoj vrsti prihvaćanja toga što se događa. To je bila idealna situacija za uvlačenje žrtava u taj okrutni krug zlostavljanja. Mnogo je teže zlostavljati nekoga na prvom susretu ili odraslu ženu na primjer“, kaže ona.
Istaknula je da je to što su djevojke proživjele „ono klasično kako se seksualno nasilje doživljava“.
„Zato mi svi ostali ne možemo priznati da se to ne dešava nekom drugom, daleko, ili samo na filmu. Ja se nadam da je ovo početak razotkrivanja svih takvih zločinaca“, kaže ona.
“Žene šute jer su stigmatizirane”
Naglasila je da „moramo raditi na tome da Milena i dalje bude percipirana i predstavljena kao uspješna mlada glumica, a ne kao netko tko je preživio seksualno nasilje“, kaže ona.
„Ona je u ispovijesti rekla da je išla na psihoterapiju, to je ono što ja preporučujem svim žrtvama. Ona je osjetila da je dovoljno jaka u ovom trenutku, žene šute jer su stigmatizirane, jer su njihovi motivi analizirani i preispitivani tisućama puta“, kaže ona.
Na kraju je istaknula da ona svoje dijete, koje ima pet godina, uči da „nitko nema pravo dirati njeno tijelo“.
„A ono što mi možemo učiniti za sve žene u našem životu – možemo im vjerovati, i kad nam priđu ne pitati što si nosila, gdje si nosila, nego biti uz njih“, kaže Veljača.
