Praćenje trendova, populariziranje određenih odjevnih komada, brzina dolaska i odlaska modnih trendova uzrokovala je probleme za cijeli svijet. Jedna od industrija koja je svojim radom u najkraćem periodu najbrže i najviše utjecala na zagađivanje planeta je modna i tekstilna industrija.
Brza moda glavni je razlog povećanja potrošnje i masovnog kupovanja odjeće, koja je djelomično potaknuta i društvenim mrežama i industrijom koja modne trendove predstavlja većem broju potrošača i brže nego u prošlosti. Svi u jednom trenutku želimo izgledati isto.
Cijena toga je simbolična što se tiče novaca, a koja je cijena koju plaća društvo, planet?
Tekstilni otpad je velik, a svake godine sve ga je više i više. Europska Unija predviđa da će količina tekstilnog otpada i globalne proizvodnje tekstila do 2030. godine narasti na 145 milijuna tona. Usporedbe radi, 2000. godine količina globalne proizvodnje tekstila bila je 58 milijuna tona, a 2020. gotovo se udvostručila na 109 milIjuna tona.
Ono što je također zabrinjavajuće u izvješću Europske agencije za okoliš je to da je proizvodnja tekstila uzrokovala ugljični otisak od oko 270 kilograma.
"Procjenjuje se da modna industrija uzrokuje 10 posto globalnih emisija ugljika, što je više od međunarodnih letova i pomorskog prometa zajedno", piše u izvješću.
Dok se zadnjih par godina o tom problemu povećava svijest i moda se na neki način pokušava usporiti i dalje je to minimum onoga što bi se trebalo učiniti i što bi se moglo učiniti kada bi više ljudi bilo svjesno problema.
Online shop 'Bumbak' kao dio pozitivne promjene
O ovoj temi razgovarali smo sa splićankama Majom Golem i Lucom Ninčević koje su 2019. godine otvorile online shop 'Bumbak' koji prvenstveno nudi vintage i second hand odjeću i predmete. Na taj način, putem te platforme podižu svijest o tekstilnom otpadu te redovito sudjeluju i organiziraju raznih buvljaka na kojima se mogu pronaći njihovi komadi, ali i komadi drugih second-hand trgovina i lokalnih obrtnika.
Ono što treba učiniti je razbiti predsrasude i stigmu prema second hand predmetima, a kod mladih ljudi kao što su Maja i Luca, ali i njihovih mušterija ipak se vidi pozitivan trend i želja za promjenom i rješavanjem problema.
"Kod dijela populacije postoji određena stigma prema predmetima koji su već korišteni i često ih se doživljava kao manje vrijednima. Važno nam je da tu stigmu razbijemo i jako nam je drago vidjeti da, barem donekle, u tome uspjevamo. Čini nam se kako je posjećenost buvljaka u kojima sudjelujemo sve veća, što je dobar pokazatelj odnosa javnosti prema kupnji rabljenih predmeta i odjeće. S obzirom na popularizaciju spore mode u svijetu i njezin trend širenja na internetu, svijest se postupno mijenja, a posebno tu promjenu primjećujemo kod mladih, koji su naši najbrojniji kupci", kazale su Maja i Lucija.
Velike korporacije računaju na profit, a potrošači nepromišljeno sudjeluju u zagađivanju
Nekvalitetni materijali, plastika, jeftine cijene, jeftina radna snaga problemi su današnje modne industrije. Jedan od načina kako kao pojedinci možemo utjecati na rješavanje ovog problema je usporiti i umjesto fast fashion koncepta popularizirati i promovirati slow fashion kako bi barem kao potrošači bili kotačić promjene jer ipak najveća uloga u zagađivanju okoliša tekstilom je u rukama velikih korporacija kojima je zarada ipak na prvom mjestu.
"Naravno da je situacija u kojoj se sada nalazimo - u kojoj su nam trgovine u kojima se prodaje velika količina nekvalitetne odjeće po niskim cijenama i koja nas mijenjanjem trendova tjera na konstanto stanje želje za novim predmetima - loša. Ljudi kao korisnici takvih trgovina i sami postaju zagađivači, često nesvjesni vlastite uloge u čitavom procesu zagađenja. Ipak, smatramo da je najveća odgovornost u velikim korporacijama, koje takvo ponašanje potiču i, radi vlastitog profita, priželjkuju", kazale su.
Što je s recikliranjem odjeće?
Ono što se da primjetiti zadnjih par godina je da poneki trgovački lanci brze mode nude opciju recikliranja odjeće. Kupci mogu donijeti vrećice pune odjeće u trgovine, a ta odjeća se navodno reciklira i u prodaju idu odjevni predmeti od recikliranog materijala. No je li to samo trik velikih korporacija kojim nam sugeriraju da radimo nešto dobro, a zapravo takvim recikliranjem činimo istu stvar kao i bacanjem odjeće u smeće.
"Kako reciklaža zaista funkcionira u praksi nažalost nije uvijek transparentno. Zadnjih se godina pokazalo kako postoji ogromna količina odjeće koju ljudi predaju trgovinama kako bi se reciklirala, a ona se ipak spaljuje ili odlaže na odlagalištima. Kako točno koja trgovina posluje treba istražiti individualno. Isto vrijedi i za reciklirane materijale. Važno je da kao kupci ne vjerujemo slijepo svim informacijama koje nam trgovine brze mode plasiraju, odnosno da pazimo na takozvani “green washing”. Često nas zna zavarati etiketa na kojoj se velikim natpisom promovira reciklirani materijal, da bismo tek čitanjem malih slova shvatili da taj reciklirani materijal čini tek mali postotak ukupnog sastava određenog odjevnog predmeta", kazale su Maja i Luca.
Second hand shopovi kriju bezvremenske i kvalitetne komade
Modni trendovi su promjenjivi. Moda se vraća, što je i vidljivo. Zašto kupiti nekvalitetan komad odjeće koji je svojevrsna replika nečemu iz prošlosti kada original možemo dobiti po dobroj cijeni, a koji će vjerojatno trajati dulje.
"Uskoro slavimo petu godinu Bumbaka - naše online trgovine vintage i second-hand odjeće. Bumbak smo pokrenile iz velike ljubavi prema vintage komadima, njihovoj kvaliteti i bezvremenosti. Kako se trendovi uvijek vraćaju, tako i ovi komadi imaju priliku ponovo dobiti novi život. Trenutno na svijetu već postoji dovoljno odjeće za odjenuti čitavu populaciju. Naša je želja da pomognemo odjeću koju je netko odbacio vratiti u ciklus upotrebe", kazale su Maja i Luca.
Slow fashion i održiva moda ne znači samo kupovanje u second hand shopovima već postoje mnogi načini kojima možemo usporiti rast jedne velike hrpe smeća.
"Vjerujemo kako ljudi u Splitu prepoznaju kvalitetu, iako to ne mora nužno biti u second-hand trgovinama. Održivo odnošenje prema modi ne znači samo kupovinu u trgovinama rabljene robe. To znači i smanjenje kupovine uopće, popravak odjeće koja se pokidala, poklanjanje i razmjenu odjeće, biranje kvalitetnih komada koji će duže trajati, provjeravanja odakle odjeća koju kupujemo dolazi i slično.
Biranje održivih životnih praksi, ne samo po pitanju mode već i svega ostalog, neupitno je, humano i nažalost, u ovom trenutku, nužno. Dovoljno je samo zagrebati u tematiku zagađenja okoliša kako bismo shvatili razmjere situacije u kojoj se nalazimo i potrebu hitnog djelovanja, kako velikih korporacija, tako i svakog pojedinca", kazale su osnivačice online shopa 'Bumbak'.
Šokantni podaci izvješća EU-a
Nošenje second hand odjeće kod većine ljudi stvara određenu nelagodu te mnogi imaju predrasude prema takvom načinu odijevanja, ali ono što se svakako može primjetiti je da su komadi odjeće stari 20, 30 godina u boljem stanju od onih koje kupimo u trgovačkim lancima brze mode nakon dva nošenja.
Proizvodnja i kupovina odjeće se povećava, dok se prosječna upotreba odjevnog predmeta smanjila. Promijenio se i način rješavanja neželjene odjeće, odjevni se predmeti ne doniraju, već bacaju.
Izvješće Europske agencije za okoliš navelo je brojne probleme i statističke podatke koji su zabrinjavajući.
Bojana sintetička odjeća koju peremo u perilici rublja odgovorna je za 35 posto primarne mikroplastike koja se ispušta u okoliš. Jednim pranjem poliesterske odjeće u perilici rublja može se ispustiti 700 tisuća mikroplastičnih vlakana koja mogu završiti u prehrambenom lancu.
Većina mikroplastike iz tekstila oslobodi se tijekom prvih nekoliko pranja, a brza moda, zbog svoje masovne proizvodnje, niskih cijena i velikih količina prodaje, odgovorna je za brojna prva pranja.
87% odjeće se spaljuje
Europljani godišnje troše gotovo 26 kg i bacaju oko 11 kg tekstila. Rabljena odjeća može se izvoziti izvan EU-a, ali se uglavnom (87 posto) spaljuje ili odlaže na odlagalištima.
Trošenje prirodnih resursa u proizvodnji
Za proizvodnju tekstila potrebne su velike količine vode, ali i zemljišta za uzgoj pamuka i drugih vlakana. Procjenjuje se da je globalna tekstilna i odjevna industrija 2015. potrošila 79 milijardi kubičnih metara vode, dok je ukupna potrošnja cjelokupnoga gospodarstva EU-a 2017. iznosila 266 milijardi kubičnih metara.
Za proizvodnju jedne pamučne majice prema procjenama potrebno je 2 700 litara pitke vode, količina koju jedna osoba popije u dvije i pol godine.
Tekstilni sektor treći je najveći izvor degradacije vode i korištenja zemljišta u 2020., kada je u prosjeku za proizvodnju odjeće i obuće po građaninu EU-a bilo potrebno devet kubičnih metara vode, 400 četvornih metara zemlje i 391 kilogram sirovina.
