Split je od nedavno bogatiji za još jedan bar, ali ne bilo kakav. Ovaj je sigurno najslađi. Dovoljno je samo da vam kažemo da se zove Tiramisu bar i sve će vam biti jasno.
Naravno, u ponudi je samo i isključivo tiramisu, a osim onog klasičnog, na izbor imate još nekoliko vrsta. Iako Tiramisu bar posluje tek desetak dana, čini se da su ga otkrili i domaći i stranci, a kako i neće kad se smjestio u srcu Dioklecijanove palače – u Zadarskoj ulici, na broju 8. Nekad ste tamo mogli kupiti slane zalogaje, no sada su u pitanju samo slatki, a za sve je „kriva“ Vedrana Petric.
Zašto baš tiramisu?
Na pitanje zašto se uopće odlučila baš za tiramisu, jednostavno nam je rekla – „zato šta volim tiramisu, volim ga radit, uvik su bile super reakcije na tiramisu i to je to, nema puno filozofije“.
Kod nas je ovo prvi bar ovakve vrste, no kod susjeda Talijana ovakvi barovi nisu nepoznanica, ipak je i tiramisu Talijan.
„Prijateljica mi je rekla da je u Italiji vidjela da imaju barove u kojima prodaju samo tiramisu i to je bilo to“, kaže nam Vedrana.
A recepti?
„Obišli smo sve što se dalo obić, što nam je bilo zanimljivo za obić. Jedno osam mjeseci, ljudi ne vjeruju, ali kćer mi je tu i svjedok je – u prosjeku sam ga radila svako drugi dan. S ovim sirom, s onim sirom, s ovoliko kave, manje alkohola, s više alkohola…dok se nije iskristalizira“, kaže nam sugovornica.
Možemo reći da ga je zapravo dovela do savršenstva.
„Vrlo jednostavno, meni je recept savršen, a je li svima ostalima, ne znam“, iskreno će.
Zanimalo nas je i koji je dio najosjetljiviji, a odgovor je – krema.
Upitali smo Vedranu i gdje je do sad probala najbolji tiramisu.
„Uvik ih jedem gdje god idem. Nećete virovat, ali najbolji mi je bio u Hrvatskoj u jednom restoranu. Meni se tad u tom trenu iznimno svidio, ali nisam sigurna da ga uopće više imaju u ponudi, a moram reći i da sam ih jako dobrih jela u Splitu“, kaže nam.
A kakve su reakcije na njezin tiramisu?
„Super pozitivne reakcije, ima ljudi koji se vraćaju svaki dan. Ja sam malo i dosadna pa izađem i pitam ih sviđa li im se. Ne smeta mi ni dobronamjerna kritika, savjet, jer ne možete svima ugodit. Nekome će biti puno kreme, nekome malo, nekome će piškote biti puno natopljene, nekome malo. Ovisi i koliko je bio u frižideru, je li 12 sati ili 24 sata. Meni je najdraži nakon 12 sati“, kaže nam Vedrana kojoj u poslu pomažu dvije kćeri, a zaposlene su i dvije slastičarke.
„Naporno je, ali veselo. Kad dobijete takve reakcije i vidiš da se ljudi vraćaju, da te pohvale, onda je sve gušt“, otkriva nam dalje.
Koliko je prošlo od ideje do realizacije?
„Sve je išlo tako lagano, sve je bilo tečno, osim uređenja. Taj dio nam je kasnio dva mjeseca. Otvorili smo prošli tjedan, a plan je bio 1. svibnja. Davno smo imali lokal i ja sam htjela stavit tiramisu u čašice, ali imali smo sendviče, pizze, pića, i nije nam bilo zgodno“, kaže nam sugovornica i otkriva da druge vrste kolača u svom baru neće nuditi.
„Nije nam u planu širenje na neke druge proizvode, ali sigurno ćemo uvoditi nove okuse. Moguće je i da ćemo imati ponude za rođendane, ali neke druge kolače ili kroasane nećemo imati“, kaže nam za kraj.
Eto, ako niste još bili u ovom slatkom raju, vrijeme je da pođete, a koliko je dobar tiramisu posvjedočio je i naš fotoreporter, koji je samo kratko kazao – „možda nisam ekspert, ali meni je jednostavno savršen“.
Povijest tiramisua
Zanimljive su priče oko nastanka ove popularne slastice. Riječ tiramisu doslovno znači – podigni me. Potječe iz treviškog dijalekta - "Tireme su" - a u drugoj polovici 20. stoljeća pretvorena je u talijanizirani oblik Tiramisù.
Tri su teorije o nastanku tiramisua. Prema jednoj legendi izumitelj je Ado Campeol, a mjesto radnje je njegov restoran u Trevisu. Priča ne daje objašnjenje zašto se slastica baš tako zove, a legenda kaže da je desert nastao – pukom srećom.
Druga teorija kaže da je kuhar Carminantonio Iannaccone tvorac ovog deserta, no treća je legenda svakako najzanimljivija. Naime, povijesni zapisi navode da je Tiramisù nastao u Trevisu oko 1800. godine. Kaže se da je ovaj desert izmislila domišljata gospodarica jedne kuće zadovoljstva u središtu Trevisa. “Siora” koja je vodila taj lokal, osmislila je ovaj afrodizijački desert kako bi ga nudila gostima na kraju večeri, s ciljem da ih okrijepi i pomogne im s eventualnim problemima koje bi mogli imati pri izvršavanju bračnih dužnosti po povratku svojim suprugama.
