Liječnici već dugo savjetuju osobama koje žele smršavjeti da prestanu jesti nakon zalaska sunca, čineći ručak najobilnijim obrokom u danu. Sada su istraživači s Universitat Oberta de Catalunya (UOC) i Sveučilišta Columbia ukazali na još jednu značajnu prednost ovog savjeta za metaboličko zdravlje, otkrivajući da konzumiranje barem 45 posto dnevnih kalorija nakon 17 sati ometa sposobnost tijela da regulira razinu šećera u krvi.
Konzumacije hrane kasnije u danu, osobito navečer, može drastično povećati rizik od razvoja dijabetesa. Novi nalazi mogli bi pružiti znanstvenu potporu povremenom postu, koji uključuje izbjegavanje kasne večere, prenosi Index.
Oko 10 posto Amerikanaca slijedi povremeni post kao dijetu. Običaj je ograničiti unos hrane na šest do osam sati dnevno, na primjer od 11 do 17, odnosno do 19 sati. Ljudi koji prakticiraju povremeni post obično unose većinu svojih kalorija ranije u danu.
Jedna od autorica istraživanja, dr. Diana Díaz Rizzolo, izjavila je: "Sposobnost tijela da metabolizira glukozu je ograničena noću, jer se lučenje inzulina smanjuje, a osjetljivost naših stanica na ovaj hormon opada zbog cirkadijalnog ritma, koji je koordiniran sa satom u našem mozgu i povezano je s razdobljima dana i noći".
Povremeni post poboljšava sposobnost tijela da učinkovito koristi glukozu iz hrane
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Nutrition and Diabetes, te su obuhvatili 26 osoba u dobi od 50 do 75 godina koje su imale prekomjernu tjelesnu masu ili pretilost te preddijabetes ili tip 2 dijabetes. Osobe su podijeljene u dvije skupine: one koje jedu rano i one koje jedu kasno. Jeli su iste vrste hrane i istu količinu kalorija, ali u različito doba dana. Tijekom testa glukoze, oni koji su jeli nakon 17 sati, imali su višu razinu glukoze, što sugerira slabiju toleranciju na glukozu.
S druge strane, dokazano je da povremeni post značajno poboljšava sposobnost tijela da učinkovito koristi glukozu iz hrane i inzulin za upravljanje razinom šećera u krvi, dijelom jer potiče ljude da završe obrok relativno rano, oko 17 sati.
Ograničavanjem vremenskog okvira za jelo i produžavanjem vremena bez hrane, tijelo može učinkovitije obraditi glukozu. Istraživači su dodali da hrana koja se obično jede kasno navečer ima više kalorija i često je procesuirana, "što može objasniti zašto kasno jedenje povećava tjelesnu masu i količinu masnog tkiva".
Dr. Díaz Rizzolo je izjavila: "Do sada su osobne odluke u prehrani temeljene na dva glavna pitanja: koliko jedemo i koju hranu biramo".
Uz ovu studiju, novi faktor u kardiometaboličkom zdravlju počinje postajati sve važniji: kada jedemo. Ljudi koji kasno jedu nezdravu hranu, imaju i sporiji metabolizam kalorija. Njihova tijela također pokazuju znakove koji potiču skladištenje masti i smanjuju razgradnju masti, što može dovesti do povećanog rasta masti, prema studiji s Harvarda.
U tjednima koji su prethodili istraživanju na Harvardu, 16 pretilih ili prekomjerno teških osoba slijedilo je fiksne rasporede spavanja i jela. Svaki sudionik iskusio je rano i kasno jedenje, što je omogućilo istraživačima da prouče učinke vremena obroka na iste osobe. Rezultati su pokazali da kasno jedenje smanjuje leptin, hormon koji signalizira sitost i utječe na hormone koji reguliraju apetit, što je sudionike činilo gladnijima s vremenom.
Ove promjene potencijalno mogu utjecati na rizik od razvoja pretilosti, što je ključni faktor rizika za dijabetes tipa dva.
