Na današnji dan 2007. godine umro je Đorđe Novković
Đorđe Novković, rođen 2. rujna 1943. u mjestu Vladimirci, ostavio je neizbrisiv trag u povijesti hrvatske i jugoslavenske glazbe. Preminuo je 6. svibnja 2007. godine u Zagrebu, u 64. godini života, ostavivši iza sebe više od 2.500 skladbi i golemu produkcijsku ostavštinu.
Već s šest godina započeo je svoje glazbeno obrazovanje, koje je krunisao diplomom iz dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, pod mentorstvom profesora Mladena Pozajića. Šezdesetih godina bio je član kultne grupe Indexi, a 1967. osnovao je sastav Pro arte.
"Stari Pjer" – pjesma koja je nadrasla granice
Povijest glazbe na ovim prostorima zauvijek je promijenjena 1968. godine kada je Đorđe Novković na zagrebačkom festivalu šansone predstavio pjesmu Stari Pjer. Iako je tada osvojila tek treće mjesto po ocjeni stručnog žirija, pjesma je ubrzo postala globalni hit. U originalnoj izvedbi Ivice Percla, ali i u svjetskim verzijama kao što je "Dans le soleil et dans le vent" u izvedbi Nane Mouskouri i orkestra Paula Mauriata, šansona je stekla status najuspješnije hrvatske skladbe u inozemstvu svih vremena.
Novković je surađivao s gotovo svim vodećim imenima domaće estrade: Mišo Kovač, Zdravko Čolić, Neda Ukraden, Duško Lokin, Tereza Kesovija, Ivica Šerfezi, Gabi Novak, Srebrna krila – samo su neki od izvođača kojima je pisao pjesme. Ploče izvođača za koje je skladao prodane su u više od 100 milijuna primjeraka, a sam je prodao oko 20 milijuna ploča.
Godine 1993. njegova pjesma Don’t Ever Cry, u izvedbi grupe Putokazi, predstavljala je Hrvatsku na Euroviziji – prva u samostalnoj povijesti zemlje. Od 1997. bio je i suvlasnik te programski direktor u Croatia Records, nasljednici legendarne kuće Jugoton.
Privatni život, pedantnost i sportski duh
Iako poznat po glazbenom perfekcionizmu, Đorđe Novković bio je i poznat po svom gotovo asketskom životnom stilu. Redovito je vježbao, bio osmi na svijetu u stolnom tenisu, mogao napraviti 100 trbušnjaka u seriji, a svaki dan je 40 minuta posvećivao tjelovježbi.
Bio je poznat i po svojoj iznimnoj pedantnosti. "Ja sam picajzlast i strog, prava djevica u svemu", izjavio je u jednom intervjuu, dodajući kako je alergičan na neurednost, pa i najbanalnije stvari – poput neredovno podrezanih obrva – nisu mogle promaknuti njegovom oku.
Zanimljiv je i njegov prijelaz na brijanje glave. Nakon problema s bojanjem posijedjele kose, odlučio je jednostavno – sve obrijati. "Nikada nisam požalio", rekao je.
Njegov sin, kantautor Boris Novković, odlučio je karijeru voditi drugim smjerom – manje komercijalnim i sklonijim autorskom izrazu, što je često bilo u kontrastu s Đorđevim jasnim osjećajem za tržište. Unatoč razilaženju u glazbenim stilovima, ostali su povezani kroz ljubav prema glazbi i sportu.
Đorđe nikada nije mogao oprostiti sebi što je Borisu prešutio ponudu da profesionalno igra za NK Zagreb. Uvijek je smatrao kako je sin naslijedio ljubav prema sportu upravo od njega.
Legendarna ostavština i počast na šetalištu slavnih
Za životno djelo primio je niz priznanja, uključujući i prestižnu nagradu Porin. Njegovo ime upisano je na Hrvatskoj ulici slavnih u Opatiji, čime je zauvijek obilježen njegov doprinos hrvatskoj glazbenoj baštini.
Đorđe Novković nije bio samo skladatelj – bio je fenomen. Njegove pjesme i danas žive, a njegov rad postavio je temelje modernoj hrvatskoj i regionalnoj glazbi. Ostaje zapamćen kao najtiražniji, najplodniji i – za mnoge – najvažniji skladatelj ovih prostora.
