Priča o sv. Nikoli odavno je poznata u cijelom svijetu. Djeca s noći 5. na 6. prosinca ostavljaju svoje čizmice na prozoru i željno iščekuju jutro da vide jesu li bila dobra kroz cijelu prošlu godinu da bi ih sv. Nikola darivao ili će dobiti šibu od krampusa od kojeg svi strepe.
U katoličkom svijetu, ali i općenito u tzv. zapadnoj kulturi 6. prosinca slavi se Sveti Nikola. Djeca ga najčešće povezuju s darovima koje dobra djeca pronalaze u svojim čizmicama, a poznaju i Krampusa koji donosi šibe za zločestu djecu.
No, tko je zapravo bio Sveti Nikola i od kuda dolazi legenda o darivanju djece?
Sveti Nikola rođen je 255. godine u Patari na poluotoku Male Azije, gdje je služio kao biskup, a postao je svećenik jer je želio širiti dobrotu. Rođen je u imućnoj obitelji, te je već kao dijete činio dobra djela i darivao siromašne. Ime je dobio po stricu, koji je također bio biskup. Iako je Nikola jako rano ostao bez roditelja, to ga nije spriječilo da širi ljubav i dobrotu svuda oko sebe. Svi su ga voljeli, a tradicija darivanja djece na 6. prosinca potječe iz mnogih lijepih priča o Sv. Nikoli. Uz njegov je život vezano mnogo anegdota i danas je među njima teško razlikovati koje su istinite a koje nisu. U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga.
Legenda o sv. Nikoli
Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende. U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer.
Dalje priča ima dva kraja:
A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.
Štovanje svetog Nikole seže daleko u prošlost
Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije. Kada je umro proglašen je svetim. Slavi se 6. prosinca, a posebno je drag najmlađima koji u njegov spomen u noći sa 5. na 6. prosinac u svojim čizmicama pronalaze darove.
Običaj štovanja svetog Nikole u Hrvatskoj seže u daleku prošlost. Tako na ulazu u uvalu Mrtinovik zavjetno je od hvarskog kamena sagrađena 1922. godine kapela posvećena Gospi od zdravlja i sv. Nikoli koju je sagradio brodolomac Ivan Modrić. Također, noć uoči svetog Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke.
Svetog Nikolu danas znamo kao zaštitnika djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta.
