- Kako plaćate?
- Kombinovano.
Eto to se čuje najčešće na pazaru na Plokitama ili ti ga na Sućidru, kako ko voli. Blagdan je Tri kralja, al među bancima nikakvog šušura. Znaju ljudi da će odma nakon šta prođe 15. u misecu bit grebanja po frižideru i špajzi, odmrzavat će se zaboravljeno. Uz to, strah je da se ne pogriješi s kunama i eurima. Prodavači su spremni s kalkulatorima, a najviše ih je s usporednim tablicama. Stigle su klementine iz Neretve.
- To vam je tri eura i 60 centi za dva kila.
- Ček, da stavim naoćale. Ove su mi za daleko, a ove za eure.
Još bi se čovjek i nasmija, al smija nema. Samo tišina. Nije ni čudo, jer su janjci od prije sedam dana krešili na 120 kuna kilogram. I navodno domaći fažol na 50 kuna, za koliko su se nekad bajami očišćeni prodavali. Jaja ispod 26 kuna za pak nema. Svinjske suve kosti od 35 do čak 50 kuna, a iste.
- Pošto divenica?
- 25 kuna. Sinoć skinuta.
- Pa zar nije bila 20 kuna?
- Je prošle godine.
- U Njemačkoj su sigurno jeftinije.
- Aj ti brajo u Njemačku po divenice.
- A kobasice?
- 100. Unutra je pršut, plećka. Ma vidi je, ka bombon.
Je ka bombon, samo triba pazit na cukar. Slabo i cjenkanja ima. Kupci, naročito stariji svit kruže oko banaka ko sokoli. Šutke se prebiru kovanice. Najbolje se unaprid pripremit, izračunat.
A i kad je u pitanju riba tu su cijene okrugle. Sipa 20 eura, arbun i trlja od kamena 20, nevelika divlja komarča 130 kuna. NIšta, triba prić na kupus, verzot, ćimulice... I zasladit kojom krafnom. S čokoladom unutra ili prelivenom. Euro gori, doli. I kad dođeš kući, staviš sve kese na stol, nema šta za ručak.
