Načelnik općine Klis Jakov Vetma oglasio se na svojoj Facebook stranici o statusu roditelja odgojitelja. Onima koji istupaju u medije šalje poruku "kako vas nije sram nazivati korisnike te mjere lijenčinama i savjetovati ih što trebaju? Brinite o sebi."
Njegov status prenosimo u cijelosti.
Kao načelnik općine koja je uvela status roditelja odgojitelja i kao otac petoro djece imam legitimitet reći nešto o ukidanju ove mjere u gradu Zagrebu, za razliku od mnogih koji danas istupaju u medije. Njima odmah poruka: kako vas nije sram nazivati korisnike te mjere lijenčinama i savjetovati ih što trebaju? Brinite o sebi.
Ne, moja supruga nije korisnik te mjere, ali nije zaposlena jer ne stigne. Dođite provesti s nama jedan dan pa nam recite kako sve uskladiti kada ti škola, vrtić, ambulanta, aktivnosti djece i veća trgovina nije u kvartu pa ćeš prošetati. To je naš izbor i u to se nikakvi samoprozvani stručnjaci ne smiju i neće dirati.
S pročelnicom za demografiju Grada Zagreba komentirao sam ovu mjeru. Nedavno i s demografima. Osnovni problem je što je mjera roditelja odgojitelja u Zagrebu bila pogrešno postavljena. Nisu zadani čvrsti kriteriji, nije uspostavljen mehanizam nadzora i onda su se događale anomalije sustava. I umjesto da se isprave, za što treba znanja i volje, te anomalije se sada koriste za - ukidanje.
Općina Klis donijela je sasvim drukčije kriterije i mi nikakav problem, u smislu pritiska na proračun, nemamo.
Izjaviti da mjera nije dala učinka je apsurd. Tko može procijeniti koliko bi, bez mjere, bilo novorođene djece u Zagrebu?
Nadalje, kolike su uštede postignute u smislu sufinanciranja vrtića za 2 476 djece čiji su roditelji korisnici famozne mjere? Sigurno preko 60 mil. kuna godišnje.
Što se socijalizacije tiče, imamo dijete u kući koje je od najranije dobi bilo u vrtiću i ono koje uopće nije išlo. Ni mi kao roditelji ni naša rodbina i prijatelji ne vidimo razliku u ponašanju u društvu, u igri s vršnjacima. Osim što je ovo drugo izbjeglo mnoge zaraze i ostale negativne aspekte vrtića. Naspavano je i osnovne životne vrijednosti mu usađuje roditelj, a ne sustav predškolskog odgoja koji također ima svojih nedostataka.
Govoriti da će se ukidanjem mjere statusa roditelja odgojitelja te ridikuloznim iznosom naknade za novorođeno dijete postići uštede, može samo politika odlijepljena od realnosti trenutka u kojoj se nalazi Republika Hrvatska.
Da ne duljim, stvar je vrlo jednostavna. Ukoliko prepoznajemo problem demografske politike, onda ćemo napokon trebati donijeti ispravne mjere, poštujući različitost naše države i činjenicu da ne živimo svi u četiri velika grada. Ili ćemo se pozabaviti migracijskom politikom i tražiti buduću radnu snagu u nekim drugim izvorima.
Ja sam za ovo prvo.
